Tvrtka-kćer Hrvatske poštanske banke, HPB nekretnine, potkraj prošlog tjedna u dnevnim novinama oglasila je prodaju 17 nekretnina, među kojima se našla i nesuđena bjelovarska nova tržnica (s obzirom na nepostojanje službenog naziva nazovimo je Novi plac) izgrađena na atraktivnoj lokaciji u užem gradskom centru potkraj 90-tih godina prošlog stoljeća. Riječ je o više od dvije tisuće četvornih metara zamljišta na kojemu su izgrađena zgrada neto veličine 1.832 četvorna metra.
Ambiciozan plan otišao u stečaj
Zla kob pratila je Novi plac od samih početaka – u njemu gotovo da i nije bilo stanara, osim uprave i dijela službi bjelovarskog Komunalca koji je prije preseljenja u novu upravnu zgradu u Livadićevoj ulici poslovao na dvije bjelovarske adrese – u Frankopanskoj i na “staroj” bjelovarskoj tržnici, na mjestu sadašnje mliječne tržnice. Zagrebačka tvrtka koja je hrabro i ambiciozno krenula u izgradnju nove bjelovarske tržnice u stečaju je završila prije desetak i više godina, a tijekom stečajnog postupka Novi plac završio je u vlasništvu dviju banaka – PBZ-a i HPB-a koje su se očito uspjele “raskusurati”. Prema informacijama koje kolaju u građevinskim krugovima, HPB je PBZ-u isplatio oko dva milijuna kuna kako bi preuzeo vlasništvo nad nekretninom, no navedenu cifru svakako valja prihvatiti s velikom rezervom. Niti sâm HPB nije se odlučio na klasičnu prodaju, već na prikupljanje pisama namjere. Prije određivanja početne cijene, dakle, HPB će provjeriti postoji li uopće interes na tržištu.
Atraktivna lokacija i kvalitetna infrastruktura
– Sve je pitanje cijene. Lokacija je svakako atraktivna, infrastruktura je vrlo kvalitetna, no ne treba zaboraviti da je riječ o nekretnini za koju su potrebna velika ulaganja, tako da bi potencijalni investitor trebao kvalitetno i u detalje isplanirati svoje ulaganje. Što se sâme namjene prostora tiče, postoji nekoliko opcija, no svaku je potrebno detaljno isplanirati – govori Marijan Gezi, najpoznatiji bjelovarski arhitekt, vlasnik Artinga, koji smatra da se banka pokušava riješiti nekretnina koje joj opterećuju bilance i ne predstavljaju osnovni posao, no vrlo je skeptičan po pitanju pronalaska kupca. Mišljenje iskusnog Gezija dijeli i mladi bjelovarski građevinac Igor Barberić, vlasnik projektantske kuće B-projekt.
Premali za trgovački centar
– Taj je objekt građen kada su u Hrvatskoj, kao i u Bjelovaru, vladale potpuno drukčije okolnosti. To je vrijeme u kojima još uvijek nema trgovačkih centara, vrijeme kada se u Zagrebu gradi Importanne centar. Jednako tako, tada se govorilo o izmještanju bjelovarske tržnice, što je vrlo bitna okolnost. Danas je situacija potpuno drukčija. Taj je prostor premali za trgovački centar. Primjerice, u novom trgovačkom centru koji se gradi pored Lidla, samo jedna trgovina imat će više od tisuću “kvadrata”, a da ne govorimo o parkirališnim mjestima – govori Barberić dodajući kako se u vrijeme kada je Novi plac građen, “tražio lokal više” u Šenoinoj ulici u kojoj se danas iznajmljuje gotovo svaki drugi poslovni prostor. Novi plac tako ispada premali za trgovački centar, no ujedno je, smatra Barberić, prevelik da postane uredski centar. On smatra da bjelovarsko tržište poslovnih prostora naprosto “ne može progutati” novih oko dvije tisuće “kvadrata”. Jesu li bjelovarski stručnjaci u pravu ili su nešto previdjeli trebalo bi pak biti jasnije sredinom siječnja iduće godine, kada ističe rok za predaju pisama namjere.