Udruga koncesionara primarne zdravstvene zaštite proteklog je tjedna pripremila tzv. “bijeli štrajk”. Riječ je o svojevrsnoj reakciji na izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se uvodi ordinacija, ali ponovno uz limit, odnosno obvezu da 25 posto liječnika treba ostati pod okriljem Domova zdravlja, dok ostali mogu u privatnike. Nezadovoljni time, liječnici su najavili da će u vrijeme “štrajka” raditi po smjernicama što, među ostalim, znači posvetiti pacijentu za prvi pregled 20 minuta i uzrokovati gužvu, odnosno čekanje.

Višesatno čekanje

Iako se bjelovarski liječnici nisu pridružili ovom “štrajku”, gužve ispred ordinacija nisu izostale. Čekaonica u bjelovarskoj novoj bolnici, gdje se nalazi nekoliko ordinacija liječnika opće prakse, protekle je srijede bila krcata, no slika je to na koju su naši pacijenti više-manje navikli pa se zbog dugih čekanja nisu previše ni uzrujavali, već se se, izgleda, odlučiti povesti starom “strpljen, spašen”.

Jedan od pacijenata koji je proteklog tjedna strpljivo čekao bio je i 66-godišnji Dubravko Boršić koji je bio naručen za srijedu u 8,30 sati, no kako kaže, bez očekivanja da će na red stići prije podneva. Mi smo s njim razgovarali nakon sat vremena čekanja, a kako otkriva, toga dana čekaonicom je zavladala posebna gužva.

-Mislim da to nije posljedica nikakvog štrajka, već su dvije liječnice na godišnjem odmoru, tako da su druge dvije preuzele i njihove pacijente, što bi značilo da rade dupli posao. Rekao bih da je inače duplo manja gužva, iako ima dana kada je potrebno višesatno čekanje liječnika. Jednom prilikom sam u čekaonicu došao u 13,55 sati, a u ordinaciju sam ušao u 20,10 sati, samo kako bih dobio dvije uputnice koje su mi trebala za Zagreb.

Tada me čak i liječnica pitala ne uzrujava li me to, no ja sam čisto smiren čovjek – prepričava svoje iskustvo s čekanjem naš sugovornik otkrivajući kako je sada liječniku došao zbog vrtoglavica, ali i kako je prije tri tjedna imao lakši srčani udar. Kako kaže, to su tegobe zbog kojih se ne isplati ovoliko vremena provesti u čekaonici, no toga je dana odlučio čekati zajedno sa suprugom koja je morala primiti injekciju protiv tetanusa.

 Van pameti

-Ovoliko ljudi u čekaonici je zaista van pamet. No, kada se liječniku mora, čovjek jednostavno mora živce staviti u džep jer druge nema. Ja, recimo, dolazim svaka dva do tri tjedna, a nekako mi se čini da sam neprekidno na relaciji od bjelovarske do zagrebačke bolnice. Da radim, ne bih imao dosta godišnjeg za sva ta čekanja. No sada sam u mirovini pa vrijeme provodim kao pravi penzioner – u čekaonici kod liječnika. U posljednjih godinu i pol su mi otkrili tisuću boleština – sladak sam, mastan, vrti mi se, u želucu imam bakteriju, a imam i čir. Sve su mi to pronašli otkako sam u mirovini i otkako zapravo i idem liječniku, a kako sam sada ovdje malo-malo, naoružam se strpljenjem i čekam jer je to jedini način – zaključuje naš simpatični sugovornik.