Hrvatska javnost tijekom dosadašnjeg petomjesečnog rada 8. saziva Hrvatskog sabora glas HDZ-ova Mire Totgergelija mogla je čuti točno dvaput. SDP-ovac Vedran Babić bio je 50 posto aktivniji – u pet mjeseci uspio se javiti čak triput, dok Informacijsko-dokumentacijska služba Hrvatskog sabora pod imenom Vladimir Bilek bilježi ukupno četiri saborske aktivnosti. Nedvojbeni rekord je HSLS-ovac Dario Hrebak sa 45 aktivnosti. Pet puta više od ostalih kolega zbrojeno.

Zakon šutnje

Vedran Babić, član nacionalnog predsjedništva SDP-a, tijekom čitave 2. sjednice 8. saziva Hrvatskog sabora niti jednom, ali baš niti jednom nije izišao za saborsku govornicu. Sjednica je trajala dva mjeseca, od 22. siječnja do 21. ožujka. Dnevni red više puta je nadopunjavan, a sve zajedno zastupnici su raspravljali o 77 točaka dnevnog reda. Neumoljiva saborska statistika bilježi oko 2,5 tisuće aktivnosti saborskih zastupnika samo na toj sjednici – od pojedinačnih rasprava, replika sve do izlaganja predstavnika kluba zastupnika. Raspravljali su uvaženi zastupnici, među ostalim, o pravima i dužnostima zastupnika, pa o ukidanju dodatka na radni staž, o strateškim investicijskim projektima, upravljanju i raspolaganju državnom imovinom. Ali, nijedna od tih točaka nije privukla Babićevu pozornost. On je, kaže, uredno dolazio u sabor, sjedao u svoju fotelju, glasovao petkom i vjerojatno promatrao svoje kolege kako se svađaju i raspravljaju, izmišljaju ili rješavaju probleme.

Za svoja dva mjeseca šutnje, Babić je iz džepova poreznih obveznika izbio minimalno 60 tisuća kuna. U imovinskoj kartici naveo je da mu je mjesečna plaća 16 tisuća kuna neto, a tu su još raznorazne naknade na koje uživa pravo kao saborski zastupnik.

Totgergeli pomaknuo granice samozatajnosti

No, ako ste mislili da je šutljivost Vedrana Babića rijetka karakteristika zaborskih zastupnika s područja Bjelovarsko-bilogorske županije, jako se varate. Tijekom iste te, ponovno još jednom, dvomjesečne sjednice, HDZ-ova zvijezda iz Grubišnog Polja, političar koji je pomaknuo granice samozatajnosti, Miro Totgergeli, uspio se javiti – čak dvaput. Jednom je odgovarao na nečiju repliku, a jednom je čak i sudjelovao u pojedinačnoj raspravi. Bivši HNS-ovac, a sada član Bandićeva kluba zastupnika, Vladimir Bilek, inače zastupnik češke i slovačke manjine, u odnosu na spomenuti dvojac vrijedna je retorička pčelica. Tijekom dva mjeseca, on se čak četiri puta javio za riječ. Triput je replicirao, a jednom imao izlaganje kao predstavnik kluba zastupnika. A onda je tu i Dario Hrebak, HSLS-ovac iz Bjelovara koji je u Hrvatski sabor upao na listi Domoljubne koalicije. On se za saborskom govornicom samo tijekom navedene druge sjednice pojavio čak 13 puta kao predstavnik kluba zastupnika. Imao je usto 11 replika te 12 odgovora na replike. Sve zajedno, 39 aktivnosti. Što je šest puta više od svih ostalih saborskih zastupnika s područja Bjelovarsko-bilogorske županije zajedno.

Teško im je čak i replicirati

U ovom trenutku dobro je objasniti što to znači replika, a što odgovor na repliku. Ako, recimo, u jednom trenutku saborske rasprave jedan zastupnik optuži neku stranku za kriminal, što je prilično čest slučaj, saborski zastupnik može se javiti i reći da to nije istina. Na taj način ubilježit će si jednu saborsku aktivnost. Ako se rasprava nastavi, dodatno će “podebljati” statistiku. Dakle, za “bildanje” statističkih podataka dovoljno je tek povremeno se uključiti u raspravu, bez ikakve pripreme i napora. To doista nije neki napor, tim više ako saborski zastupnik već odluči toga dana grijati saborsku fotelju. Štoviše, nije li prilično besmisleno sjediti u Saboru, slušati kako se donose zakoni i usvajaju izvješća, a bez ikakve volje za otvaranjem usta.

Šutnja naših parlamentarnih predstavnika nema samo cijenu u vidu nedostatka, pa i gubitka određenih kapitalnih investicija. Njihovu šutnju hrvatski porezni obveznici plaćaju minimalno stotinu tisuća kuna mjesečno.

Ako šute, zašto uopće dolaze?

Naime, mjesečna bruto plaća saborskog zastupnika iznosi nešto je manja od 30 tisuća kuna, a valja joj pribrojiti i ostale beneficije, poput naknade za odvojeni život i paušala. Ako ćemo izračunice ukloniti aktivnog Hrebaka, dolazimo do spomenutih stotinu tisuća kuna mjesečno, ne računajući putne troškove. Ako ćemo se poigrati ciframa, ispada da nas samo njihove plaće tijekom četverogodišnjeg mandata koštaju 4,8 milijuna kuna. A ako ćemo se poigrati s tom cifrom, spomenut ćemo da je toliko koštala izrada projektne dokumentacije za izgradnju novog krila bjelovarske Opće bolnice. Za kraj spomenimo i to da je u tijeku 3. sjednica 8. saziva Hrvatskog sabora, na kojoj je Babić (do 29. travnja) jednom nastupio kao predstavnik kluba zastupnika, jednom replicirao i jednom odgovorio na repliku. U istom periodu Totgergeli i Bilek nisu “ni guknuli”, dok je Hrebak jednom nastupio kao predstavnik kluba zastupnika, te imao tri replike i dva odgovora za repliku. Valja spomenuti i kako je Hrebak do sada postavio tri zastupnička pitanja, Babić i Bilek po jedno, a Totgergeli nijedno.