BJELOVAR – Jedno od dugovječnijih gradskih obilježja s prepoznatljivom povijesnom patinom svakako je Gradski stadion koji bi nakon dugo vremena, barem prema nekim najavama, trebao promijeniti izgled, postati funkcionalniji i primjereniji novom vremenu. Gledajući predložene nacrte budućeg izgleda, ne skrivam oduševljenje modernističkim pristupom, ali se na neki način teško odričem starih tribina, koje bi možda u nekim idejnim rješenjima ipak mogle sačuvati i dio prvotnog izgleda. Jer, pod tom nadstrešnicom su se godinama okupljale na tisuće Bjelovarčana gledajući ponajprije nogometne utakmice, ali i uživajući u kružnim moto trkama, speedwayu ili pak konjskim galopskim i kasačkim nadmetanjima.

Po tome bjelovarski stadion nije bio rezerviran samo, kako se to obično misli, za nogometaše, već u pojedinim godinama za gimnastičarske priredbe, atletska natjecanja, pa je čak nekih 70-ih godina bio i poligonom za uvježbavanje sleta na kojem su sudjelovali i bjelovarski srednjoškolci koji su tako čestitali rođendan drugu Titu. A samo nekoliko desetljeća kasnije na tu istu tribinu s koje je za posjeta Bjelovaru 1953. Josip Broz držao govor, padale su granate ispaljene iz vojarne na Vojnoviću.

 Nogometno igralište iz 1907. g

Malo je podataka o datumu ili pak počecima izgradnje stadiona, ali nekolicina dostupnih istraživanja ukazuje na približnu rekonstrukciju njegova nastajanja u kojoj, istina, postoje i neki do sada neistraženi dijelovi lišeni dokumentarne podloge. Tako neki podaci potvrđuju da je 1908. na mjestu starog vojnog logorišta uređeno nogometno igralište za gimnazijsku mladež. Pri tome se najvjerojatnije radilo o običnoj livadi na kojoj se igrao nogomet, koji je tih godina postajao sve popularnijim sportom, posebice u tadašnjih mladih generacija.

Vijest o prvoj upotrebi lopte u Bjelovaru spomenuta je u listu „Nezavisnost“ 1907., a već godinu dana kasnije osniva se prvi bjelovarski nogometni klub „Oxford“, što je bilo i svojevrsnim pozivom za osnivanjem drugih „loptačkih“ klubova. Kako tvrde tadašnji izvori, broj nogometnih pristalica bio je gotovo zanemariv, premda je lopta ipak izazvala podosta zanimanja đaka i mladih obrtnika koji su prihvatili novu igru. Tako je igralište na Logoru već zarana priskrbilo status svojevrsne nogometne oaze koja je kroz povijest iznjedrila na desetine odličnih nogometaša od kojih su neki, poput Mirka Brauna, Ognjena Vukojevića i Ivana Bedija, igrali za velike klubove, ali i nastupali u reprezentativnom dresu bivše i sadašnje države. Stadionskim travnjakom prodefilirale su mnogobrojne generacije odličnih bjelovarskih igrača, premda će današnji rijetki nogometni nostalgičari braniti tezu kako je NK Bjlovar 50-ih godina imao jednu od najboljih momčadi za koju su nastupali Gregurić, Veček, Posavac II, Todorov, Polak, Vizek, Pribičević, Kranjčević I, Kranjčević II, Majhen, Matuš, Polšak, Mahmed, Obornik, Budimir II, Stilinović i ostali.
Međutim, davno ranije je stadion promijenio svoj izgled koji je zadržan i danas, pri čemu mnogi koji su se bavili poviješću bjelovarskog nogometa, a sam time i stadiona, ključnima ističu dvije godine.

Stadion s tribinama

-Prva javna nogometna utakmica u Bjelovaru je odigrana 10. srpnja 1910. između Bjelovarsko-križevačke mladeži i zagrebačkog gimnazijskog kluba Viktorija, a završila je rezultatom 3:10. za Bjelovarski športski klub, a tada su igrali braća Volf i Heruc, Koropčak, Res, Šajbner, Wagner i još nekolicina drugih nogometaša, dok se kao osnivači kluba 1912. spominju Stjepan Majhen, Franjo Šulc, Oto i Slavko Wolf, Stjepan Šminderovac i drugi. Međuklupski stadion u Bjelovaru svečano je otvoren 15. kolovoza 1931. godine kada su podignute tribine, trkalište za bicikle i motorističke utrke, tenisko igralište te ograda. Pozdravni govor je održao bjelovarski gradonačelnik Stjepan Šiftar, a tom prigodom je domaći klub BGŠK pobijedio „Slaven“ rezultatom 4:1 – navodi se u dijelu povijesnih izvora. Njima treba dodati i podatak kako je drvena konstrukcija stadiona izgrađena uoči već spomenutog posjeta Josipa Broza dok je stadion 1983. dobio atletsku stazu i bacališta i od tada nisu zabilježena značajnija ulaganja u ovaj sportski objekt.

Višenamjenski karakter posebno dolazi do izražaja nakon Drugog svjetskog rata, kada stadion postaje itekako zanimljiv Bjelovarčanima, ne samo zbog nogometa, nego i ostalih natjecanja, među kojima su najviše uzbuđenja nudile speedway utrke.

Ludi za speedwayom

-Postojeća staza je renovirana 1931. kada Logor postaje sportskim centrom koji koriste nogometaši, tenisači, atletičari, biciklisti i motociklisti. Gledatelji su oduševljeno prihvatili speedway utrke koje su u ono vrijeme vozili i naši Ivan Hrgovan, Đuro Šegović, Robert Levi i drugi vozači. Samo godinu dana nakon završetka rata obnavlja se rad Moto kluba Bjelovar čiji članovi dobrovoljnim radom uređuju uništeni stadion i stazu, pa je prva poslijeratna utrka na kojoj su uz bjelovarske, nastupili i vozači iz Karlovca, Križevaca i Zagreba, održana već početkom listopada 1946.- prisjeća se „hodajuća enciklopedija“ bjelovarskog moto sporta Veljko Vrhovnik.

Mnogi vremešniji Bjelovarčani će se sjetiti i prvih kružnih motociklističkih utrka koje su za nedjeljnih prijepodneva privlačile i po 10 tisuća posjetitelja, gotovo isto kao i konjička natjecanja. Po tome je gradski stadion bez obzira na njegovu prvotnu namjenu postao svojevrsnim spomenikom bjelovarskog sporta, bilježeći njegove uzlete i padove ili, u nekim slučajevima, zaborav. Ali, zato će ostati dijelom grada koji poznaju generacije Bjelovarčana u čijim sjećanjima još uvijek ostaju nogometaši, motociklisti ili atletičari koji su već odavno odigrali svoje posljednje utakmice, odvozili ili otrčali posljednje trke, a mnogi ih još i danas pamte. (čr)