Kada je osvanuo natpis “prodaje se” na secesijskoj vili u bjelovarskoj Kranjčevićevoj ulici, užarile su se društvene mreže. Na svjetlo dana izašle su sve maštarije ovdašnjih žena koje se točno mogu zamisliti u njoj. Čak se posebno nije ni komentiralo vrtoglavih preko 200 tisuća eura, koliko navodno vlasnici iz Slovenije za nju traže. Od tada do danas prošlo je već dosta vremena, a vremešna ljepotica očito još uvijek nije našla novog vlasnika. Da se kupac nije našao, zaključujemo po bršljanu koji ju je obavio od temelja do krova i skrio sve vrednote monumentalne građevine s kraja 19. stoljeća. Što je u planu vlasnicima i tko su oni nismo uspjeli doznati jer nam se do izlaska ovog broja angažirani agent za nekretnine s tim informacijama nije javio.

A upravo je njihova bjelovarska ljepotica i “živi svjedok” vremena jer na njezinoj vanjštini, od gradnje 1911. godine do danas, nije izmijenjen niti jedan jedini detalj. Milan Pezelj, pročelnik Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, ističe upravo tu vrijednost i potvrđuje sumnje da bi restauracija stajala najmanje još toliko koliko za nju treba izbrojiti vlasniku.

Važni gabariti

– O tome isplati se ili ne ja ne bih htio nagađati, ali sam siguran da se mora zadržati izvorni izgled pročelja, uključujući i ogradu. Da je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, vrijedila bi puno stroža pravila pa bi i interijer morao ostati zadržan u ovakvom stanju. Mi štitimo one elemente koji su bitni za taj prostor. Za zonu tzv. činovničkih vila bitni su gabariti izgradnje prema ulici i onome što sudjeluje u oblikovanju i određenju same povijesne cjeline. Moguća je dvorišna izgradnja koja ne smeta izgledu. Kod takvih vila problem je njihovo građevinsko stanje, naime rijetko je koja zadržala izvorno pročelje bez značajnijih zahvata, sve su modificirane, a pojedine su potpuno ostale bez pročelja – uvodi nas Pezelj u stručna promišljanja o aktualnoj ljepotici čiji ga vlasnici, usput rečeno, nikada nisu pitali za mišljenje.

No, i u tom i u mnogo još bjelovarskih slučajeva, kada je povijesna zaštita u pitanju, Pezelj tvrdi da konzervatorsko mišljenje ne treba na prvu doživljavati kao bauk. Svjestan je da tamo gdje nema pojedinačne zaštite, mora biti i kompromisa jer novca nema dovoljno da se sve vrati onako kako je prije izgledalo. Dobar primjer je, ističe, zgrada na uglu Gundulićeve i Matice hrvatske. Investitoru je tamo dozvoljeno da uz gradnju istovjetne postojeće kuće, u dvorištu napravi drugi i viši stambeni objekt.
– Za one koji misle da je posrijedi pogodovanje, krivo misle. Jednostavno iz pješačke perspektive unutarnja, dakle dvorišna stambena zgrada neće biti vidljiva, a s faksimilom stare kuće zadržat će se povijesna cjelovitost i zato smo odlučili dozvoliti gradnju novog objekta – objašnjava Pezelj.

 Gradski rotori

Kada su pak u pitanju oni koji već godinama prigovaraju bezličnosti bjelovarskih kružnih tokova i za njih glavni bjelovarski konzervator ima odgovor. Kod nas ne može Štef s “lagvom” na leđima ili vjetrenjača i vinograd, kao što su se dosjetili Koprivničanci.

– Pod konzervatorskom mjerodavnošću su samo dva rotora. Na ulazu od zagrebačke strane i “lažni” kod Trga Hrvatskog sokola. Kod prvog smo izašli u susret nekim bjelovarskim posebnim zahtjevima i više od toga ne može. U prvotnoj projektantskoj ideji bio je rotor bez zelenila. Tako se jednostavno u prvi plan stavljaju paviljon i katedrala koji su idealno položajno smješteni i u percepciji su kada se prilazi središtu grada. Drugi rotor iz razumljivih razloga je takav kakav jest – demantira Pezelj bjelovarske idejiste. Ujedno napominje kako bi puno toga bilo ljepše kada bismo živjeli u državi gdje ima više novca. Sigurno bi, ističe, jedan od prioriteta obnove bile ljepotice na uglu Zagrebačke i Radićevog trga. Do tada, napominje, važno je da u svim tim građevinama netko živi, jer u protivnom duplo brže propadaju.

Točka na i izgledu središta grada

U najužem gradskom prstenu, onom oko glavnog bjelovarskog Trga, ostala je po konzervatorskom mišljenju još samo jedna građevina koja kvari cijeli dojam. Riječ je o staroj Tehnogradnjinoj zgradi na uglu Šimićeve i Ulice Petra Zrinskog.
– Vlasnik zna da je to pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, dakle mora se poštivati izvornost i iznutra i izvana. No, ovaj sadašnji izgled eksterijera nije onakav kakav je na početku bio, pa se treba vratiti izvorni izgled u koji se Bjelovarčani danas mogu uvjeriti još samo na starim fotografijama ili razglednicama – kaže Pezelj.