U život Željka Valpotića iz Maglenče brodovi su uplovili prije dvadesetak godina, u vrijeme kada se oporavljao od posljedica rata. Tada je izrada maketa prelijepih jedrenjaka bila terapija, danas puno više. Do sada ih je izgradio petnaestak, a polovina ih krasi domove prijatelja i rodbine diljem svijeta. More, kaže, ne voli, pa ipak u brodovima uživa.
-Čuo sam da jedan učitelj u Velikom Trojstvu ima nacrt broda, potražio sam ga i tako je sve krenulo. Neki ih izrađuju od dijelova koje kupe zajedno s maketom, ali ja ne. Izrađujem ručno od vlastitog materijala i bilogorskog drveta svaki od tisuću dijelova – priča Željko. Među replikama identičnim originalima su i dva hrvatska jedrenjaka, antikna „Dubrovačka Nava“ i Školski brod „Jadran“, koji su si iz naslijeđa bivše države prisvojili Crnogorci i još uvijek njime plove. Ove umanjene Željko je uspio zadržati za sebe.
-U svaki je uloženo najmanje pet mjeseci rada, i to dnevno od osam do deset sati. Kada krenem s postavljanjem jarbola, nema stajanja pa mi se dogodi da čitav dan i noć provedem sastavljajući ga. Kad radim, jednostavno izgubim pojam o vremenu – kaže naš graditelj. Iako svoj hobi ne gleda kroz novac, priznaje kako je maketarstvo prilično skupo. Prije dvije godine upustio se u novu pustolovinu. Podignuo je čitav grad kroz koji prolazi brdska željeznica.
-Kuće izrađujem od kartona i papira, većinu ostalog od stiropora i gipsa, jedino su tračnice i kompozicije vlakova kupovne. Imam ih nekoliko, od ove hrvatske, koju sam nabavio za oko 150 eura, do za stotinjak eura skupljih stranih varijanti – priča Željko. Kada zasjedne za stol u prostranoj prostoriji dvorišne zgrade i primi u ruke jedan od tisuću dijelova, zatvori se u svoj svijet. Tek tu i tamo dopusti da u njega uđe supruga Gordana.
-Ja mu pomognem oko bojanja. Najbolje mi je bilo kada sam se vraćala iz Njemačke i Željko je došao po mene u Zagreb. Dočekao me rečenicom da idemo u Sloveniju. Znala sam da je po srijedi neki nužan dio – ponosna je Gordana na svog Željka.