Osim po čestim imenima Stjepan, Štefica ili Štefanija, ovo je mjesto poznato i po tamburaškom sastavu „Štefanjska zvona“ koji ove godine slavi 25 obljetnicu postojanja. Iza ovih vrsnih svirača bezbroj je nastupa na raznim svečanostima i veseljima, ali i festivalima, dok dio njihova glazbenog stvaralaštva ostaje ovjekovječen i na nosaču zvuka naslova „Bećarim se, bećarim“. Stoga jedan od osnivača Milan Novaković s ponosom ističe dugovječnost ovog sastava koji je po kvaliteti i širokom repertoaru osvojio naklonost brojne publike i postao, kako se običava kazati, glazbenim brendom.

Sviraju i na misama

– Sastav je nastao „iz hobija“ 1989. godine, a od 1993. nosi današnji naziv. Ono što znamo, do sada smo pokazali na Šokačkom sijelu u Bošnjacima te požeškom i pitomačkom festivalu gdje smo u više navrata nastupili na završnoj večeri, uključujući i gostovanja u Njemačkoj i Švicarskoj, koja nam je omogućila naša županija. Uz to, jedna od naših posebnosti je i sviranje na misi što je još 1990. godine uveo ondašnji župnik Nikola Majcen, a u našem radu su nam, uz Općinu, ponajviše pomogli vrsni glazbenici poput Bojana Radića iz Velike Gorice, Željka Udovića iz Čazme i Bjelovarčana Maria Đerđa i Marijana Maretića – kaže Milan. Naravno da profinjenost svirke, osim glazbenog znanja, određuju i instrumenti pa će Milan kazati kako je njegovu tamburicu staru 60 godina izradio poznati majstor Lajoš Bocan iz Sente u Vojvodini.

-Ovaj instrument ima niz posebnosti, od kojih je najznačajnija ona da se na njemu može odsvirati svaka melodija pa nije rijetkost da se upotrebljavaju i u interpretiranju klasične glazbe. Prednji dio je načinjen od smreke, a vrat od javora ili nekog drugog drveta, što u kombinaciji s načinom sviranja i žicama od nehrđajućeg čelika ovom instrumentu daje poseban zvuk – dodaje.

Spontana glazbena škola

No, pojava „Štefanjskih zvona“ gotovo neočekivano je pobudila zanimanje mlađih za učenje glazbe pa se tako spontano 1993. pojavila prva grupa od šestero djece, starih između osam i 12 godina, željnih glazbenog znanja koje im je prenosio upravo Milan.

-Bila je to dobra generacija iz koje su neki kasnije svirali i u našem sastavu, završili srednju glazbenu školu, a Mladen i Marina Čolig udaraljke kod prof. Igora Lešnika. Kasnije dolazi sve više djece, pretežito iz Štefanja i okolice, što počinje poprimati karakter svojevrsne glazbene školu kroz koju je već prošlo 30-ak polaznika, a to je za naše mjesto popriličan broj. Svi polaznici počinju s najosnovnijim gradivom, a zavisno od afiniteta, mogu se opredijeliti za prim tamburu, brač, bugariju ili bas. Sudeći prema dosadašnjem interesu, očekujemo dolazak novih naraštaja koji praktično pokazuju kako i u malim sredinama itekako treba njegovati učenje glazbe koja je dio naše kulture – na kraju će Milan.