Nemoguće je da od četiri tisuće nezaposlenih na području naše županije nema deset ljudi koji mogu doći raditi na moje gospodarstvo. Već deset dana tražim radnike pa ih nemam. Sa Zavoda su mi pojasnili da mi ih po zakonu moraju poslati pa ništa. Lani sam ih tražio cijelo ljeto, no bezuspješno, ali ove godine neću šutjeti.

Spreman sam u otići u Ministarstvo i sve ih budem tužio, riječ su poznatog severinskog povrćara Mire Kolića koji u jeku sezone berbe ne može pronaći radnike koji će pobrati povrće s njegovih parcela. Kako kaže, plasman za svoje proizvode ima osiguran, a povrće se nakon prerade plasira na police dvaju velikih trgovačkih lanaca te u jednu hrvatsku industriju ribe. No put do krajnjih potrošača gotovo pa nije moguć bez ruku vrijednih radnika pa Kolić priznaje kako će, ako se uskoro ne pojave oni željni posla, dio njegovih polja ostati neobran.

 Prilika čini lopova

-Radimo punom parom i to je sve što možemo. Ja sam svjestan situacije i sigurno neću poludjeti zbog nje, no jednostavno smatram da nešto ne štima u sustavu ako od četiri tisuće nezaposlenih nema tko doći raditi. Naravno, nije radnik uvijek kriv, no prilika čini lopova, a naša država te prilike daje. Problem je to s kojim smo se prvi put susreli lani pa smo berače koji su došli raditi plaćali prekovremeno kako bismo riješili sezonu, a sad stvarno ne znam što će biti. Ja zaista vodim računa da sve bude prema pravilima i još nisam odlučio raditi na crno, ali ako budem bio primoran to odlučiti, nitko neće ući u moje dvorište – rezolutan je Kolić čije se površine prostiru na sedam hektara zemlje na kojim ima zasađene slatke i ljute feferone, krastavce, rajčice i paprike.

Čak 35 kuna po satu

Koliko je priča od potrazi za sezonskim radnicima apsurdna potvrđuje zanimljiv primjer jedne njegove sezonske zaposlenice. Naime, u moru nezaposlenih, povrće bere Bjelovarčanka Ivana Vohralik. Kako kaže, inače je zaposlena kao učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Sveti Ivan Žabno, Severin je njezino radno odredište već tri ljeta, a prilikom za rad je i više nego zadovoljna.

-Inače sam zaposlena učiteljica pa čim završim s obvezama u školi, dolazim ovdje brati povrće i tako sve do početka nove školske godine. Što ću doma sjediti kada ovdje mogu lijepo zaraditi i tako upotpuniti kućni budžet. Koliko radim, toliko zaradim, a sav posao mi je pošteno plaćen po kilogramu ubranog proizvoda, no kada se to pretvori u sate, ispada da dobar radnik može zaraditi 35 kuna u sat vremena – zadovoljna je ova mlada učiteljica koja je uz sav rad u polju, u dogovoru sa svojim ljetnim poslodavcem, uspjela pronaći i desetak dana za odlazak na more.

-Zaista nema nikakve razlike između ležanja su suncu na plaži i rada u polju. Jedino što ovdje imam mir, a k tome i zaradim dok na moru trošim. No dok ljudi mahom leže doma i dobivaju socijalu, nitko vam neće na sunce. Lijenčine. Svi bi bili zaposleni po uredima pa bi si upalili klime, svakog mjeseca primali deset tisuća kuna plaće i po mogućnosti ne radili ništa. E to ne ide samo tako – jasna je naša sugovornica koja je u polje pozvala i svoje prijateljice, no nije naišla na pozitivan odgovor.

-Moje kolegice sjede u parku i sve redom kukaju da se nema novaca. Istovremeno dnevno zapuše 20 do 30 kuna i odu na dvije do tri kave, ali kad im kažem da dođu tu raditi, neće nijedna. Jednostavno nitko neće raditi. Našem narodu je sve teško, a onda odu van i crnče po Njemačkoj deset puta više nego što se radi ovdje. Tamo su tuđi sluge, a tu glume gospodu. U Njemačkoj čupkaju travu, a tu plaćaju da im netko pokosi dvorište jer se žele pokazati. Ma samo neka idu van, bit će više posla za nas – iskrena je Vohralik napominjući kako onda sasvim drugačije gleda na život pa joj nijedan posao ne pada teško.

-Prije škole sam radila godinu dana na sudu, no uvijek sam radila i sezone. Kao što sam rekla, ovdje sam već tri godine jer sam zaista zadovoljna. Ne mogu reći da je strašno naporno, no ako želiš zaraditi, raditi se mora. Imam i vremena za odlazak na more i slobodne vikende jer mi tako odgovora, a kada u radne dane dođem kući, još je igram sa svojim djetetom pa sretna i zadovoljna sljedećeg dana dolazim u Severin na posao – zaključuje ova vrijedna mlada žena.