Bjelovarsko-bilogorski, točnije daruvarski kraj, ovih je dana dobio još jednu potvrdu svoje tolerantnosti. Višegodišnje opsežno istraživanje koje je u četiri hrvatske regije provela IntegraNorm, a financirala Hrvatska zaklada za znanost, najpozitivnije stavove prema multikulturalnosti zabilježilo je u Istri i Daruvaru. Propitivali su se obrazovni izbori i različiti međuetnički stavovi ukupno 1568 djece u dobi od 11 do 18 godina i 2000 njihovih roditelja, otprilike podjednako pripadnika manjine i većine, i to u osnovnim i srednjim školama u kojima se nastava odvija na manjinskim jezicima – češkom, mađarskom, srpskom, talijanskom i komparativnim školama u istim sredinama u kojima se nastava odvija na hrvatskom jeziku.

 Ravnopravni partneri

Većina je procjenjivala stavove prema dominantnoj manjini u datom kontekstu, prema Česima u daruvarskom području, Mađarima u Baranji, Srbima u Vukovaru i Talijanima u Istri, a manjine su u svim kontekstima procjenjivale svoj odnos prema Hrvatima. I dok u Vukovaru vlada zabrinjavajuća podjela među učenicima prema nacionalnoj pripadnosti, 73 posto hrvatskih učenika navelo je da su njihovi najbolji prijatelji Hrvati, a 70 posto srpskih da su to Srbi, u našem daruvarskom slučaju taj je odnos posve obrnut. Ukratko, dvije najbrojnije zajednice se povlače u sebe i rijetko kontaktiraju s onim “drugima”, što nije situacija u odnosu djece ostale tri manjinske zajednice i tamošnjih Hrvata, a među najtolerantnijim međusobno pokazali su se mali Daruvarčani.

Tek 16 posto mladih Čeha ima najbolje prijatelje iz vlastite etničke skupine, a svaki drugi hrvatski đak ima najbolje prijatelje koji su Hrvati. Nimalo se tome ne čudi ravnateljica daruvarske češke osnovne škole Marija Valek.

– Mi smo kao manjina sretnici jer živimo u gradu gdje, ne samo da nas uvažavaju, nego nas smatraju i ravnopravnim partnerima. Mislim da češka nacionalna manjina i svojim kulturnim i svakim drugim doprinosom stvara tu šarolikost i čini zajednički suživot u našem gradu posebnim. Češka nacionalna manjina rado sudjeluje u svemu, ne samo u Dauruvaru, nego i u svim drugim gradovima u našoj županiji – ponosna je Valek. Također ističe kako je jaka međusobna tolerantnost češke manjine s pripadnicima većinskog naroda, ali i s drugim manjinama koje žive u našem kraju. Kada je riječ o onim najmlađima, Valek kaže kako su stavovi do kojih se došlo istraživanjem samo odraz života odraslih. U prilog daruvarskoj tolerantnosti spram multikulturalnosti ističe primjere u školi koju vodi.

 Češko-hrvatski razgovori

– U našoj školi sve je više djece čiji roditelji nisu Česi. Prepoznaju kvalitetu i bogatstvo kada djeca poznaju drugu kulturu i još jedan jezik. Fantastično je to kako oni usvajaju češki jezik i ubrzo ga govore, ne kao drugi jezik, već kao svoj materinji. U međusobnim komunikacijama događa se da dijete u jednom trenutku razgovara s drugim djetetom na hrvatskom i okrene se drugom prijatelju i u trenu počne govoriti na češkom. Često i svoje osjećaje ispoljavaju malo na češkom, malo na hrvatskom. To jasno govori da kod nas nema nikakvih barijera – kaže Valek. Uostalom, svjedoči, niti ona nikada za svoga života nije se osjetila manje vrijednom zato što je pripadnica nacionalne manjine. Štoviše, ističe kako joj se poznavanje češkog jezika u životu pokazalo samo kao prednost. (sk)