Dalibor Čermak potkraj prošle godine postao je ambasador naukovanja, no iza te gorde titule ne kriju se čast i privilegije, nego obaveza koju je dobrovoljno prihvatio – pokušati zainteresirati mlade za obrništvo, u njegovom konkretnom slučaju za električarske poslove. Čermak je jedan od 20-ak ambasadora koje je nedavno proglasila Hrvatska obrtnička komora u sklopu EU projekta „Uključite se u europska partnerstva za naukovanje“ u okviru programa Erasmus, no za razliku od profesionalnih diplomata, bjelovarski električar ne mora govoriti u rukavicama.

U Njemačku po dvostruku veću plaću

– Nije ni lako ni jednostavno motivirati mlade da se počnu baviti bilo kojim oblikom obrtništva, pa tako ni elektroinstalacijama. Usto, otkako je Hrvatska postala članica Europske unije, ogroman broj obrtnika, prvenstveno izučenih i iskusnih radnika, napustio je Hrvatsku u potrazi za većom plaćom. Po mojim procjenama, samo iz Bjelovara posljednjih godina otišlo je 30-ak elektroinstalatera, a gdje su tu još svi oni drugi – govori Čermak i dodaje kako se hrvatske plaće ne mogu mjeriti s onima u Njemačkoj, Danskoj i ostalim razvijenim državama EU.
– Od posljednje generacije mojih naučnika jedan je sada u Njemačkoj, a drugi u Norveškoj. Konstantno odlaze i bojim se da se to neće tako brzo promijeniti jer tamo su plaće dvostruko do trostruko veće nego ovdje – pojašnjava Čermak. Sjeća se da su u njegovoj generaciji bila dva razreda električara, a ove godine taj smjer u Obrtničkoj školi upisala su samo šestorica.

Navikao na Hrvatsku

Na naš upit zašto on sam nije otišao, odgovara da je obrtnik već 25 godina, da mu je ovdje obitelj i da se već navikao na poslovne uvjete u Hrvatskoj.

– Sad kad imam dosta iskustva, prestalo me biti strah hoću li sutra imati posla ili ne. Nekako sam kroz vrijeme naučio da se uvijek “poklopi” da imam dovoljno narudžbi za otprilike tjedan do dva tjedna unaprijed. Kod nas je, naime, dosta česta situacija da kupac želi uslugu istoga časa, da nazove u ponedjeljak da mu se radovi obave u utorak, a to često nije moguće ispoštovati, tako da sam ponekad prisiljen odbiti posao – priča Čermak. Što se pak njegova ambasadorskog posla tiče, kaže da učenicima, ali i svima ostalima zainteresiranima za elektroinstalaterske poslove, ne želi pričati bajke, nego ih suočiti s istinom.

– Mnogi misle da je ovaj posao ustvari spajanje utičnica na struju, no to je tek manji dio onoga što mi radimo. Na žalost, onaj veći dio odnosi se na “manje gospodske” poslove poput štemanja i slično. Ima tu mnogo prašine i prljavštine, ali meni to odgovara i sviđa mi se. Uspijevam pronaći dosta posla, sam sam svoj gazda i volim ovaj posao, to bi ujedno bile i moje preporuke onima koji bi htjeli postati elektroinstalateri – poručuje Čermak.