Hoće li križevački Radnik, nakon uspješnog preuzimanja đurđevačke Bistre, postati strateški partner bjelovarskim Cestama, pitanje je koje će prema svemu sudeći obilježiti poslovnu 2016. godinu. Iako to nije izrijekom potvrdio, predsjednik Uprave te uspješne građevinske križevačke tvrtke Mirko Habijanec, u razgovoru za Bjelovarac Novi održao je svojevrsni motivacijski govor upućen radnicima, a upravo je u radničkim rukama većinski paket dionica Cesta. No, krenimo redom.

Za iskazivanje interesa samo tjedan dana

Bjelovarsko-bilogorska županija ovog je četvrtka (12. svibnja) objavila javni poziv za kupnju dionica bjelovarskih Cesta. Na prodaju se nudi kontrolni paket od 26 posto dionica, a rok za iskazivanje interesa prilično je kratak – potencijalni investitori pismo namjere dužni su dostaviti najkasnije do 19. svibnja u podne.

Prodaja kontrolnog paketa dionica Cesta završno je poglavlje o vlasničkoj tranziciji poduzeća koje je danas u radničkim rukama. Naime, zahvaljujući uspješno provedenom programu radničkog dioničarstva (ESOP), tvrtka ESOP Ceste vlasnik je 48,35 posto dionica, a uz trezorske dionice drže natpolovičnu većinu. Među prvih deset dioničara osim spomenute Bjelovarsko-bilogorske, nalaze se i Virovitičko-podravska i Koprivničko-križevačka županija, ali i direktor Cesta Stjepan Bogović. No, među deset najvećih dioničara više se ne nalaze Hrvatske ceste. Državna firma, podsjetimo, svoj je paket također prodala putem javnog poziva, a kupac je križevački Radnik, građevinska tvrtka koja je, za razliku od primjerice Elektrometala i Hidroregulacije, jednu od najvećih kriza u građevinskom sektoru vrlo uspješno prebrodila. Radnik je sada četvrti po veličini dioničar Cesta, s udjelom od 5,5 posto, koji mu ne daje nikakva upravljačka prava.

No, uz paket Bjelovarsko-bilogorske županije, Radnik bi mogao dogurati do više od 30 posto, što bi križevačkoj tvrtci definitivno omogućilo kontrolu nad ključnim strateškim odlukama. Križevački Radnik tako bi ustvari postao strateški partner Cestama, te kao miraz donio poslove visokogradnje, ali potencijalno i strana tržišta na kojima posluje. Time bi se, štoviše, ostvarile davne ambicije o povezivanju lokalnih građevinskih tvrtki u kojima su, prije nego što su posrnuli, trebali sudjelovati i već spomenuti Elektrometal i Hidroregulacija.

Izvanredna skupština Cesta

No, čini se da u sâmim Cestama ne gledaju blagonaklono na dolazak Križevčana. Štoviše, daleko od očiju javnosti, dioničari Cesta početkom ožujka održali su izvanrednu skupštinu sa samo jednom točkom dnevnog reda – stjecanjem vlastitih dionica. Ceste su tako dobile ovlast za kupovinu paketa Bjelovarsko-bilogorske županije, što bi im omogućilo punu kontrolu nad upravljanjem. Oni ponuditelji koji iskažu interes na javnom pozivu, imat će pravo sudjelovanja u pozivu za dostavu obvezujućih ponuda koji traje do 8. lipnja. Nakon toga, uz uplatu jamčevine od deset posto, potenacijalni kupci moći će provesti dubinsko snimanje poslovanja tvrtke, a potom i predati svoju obvezujuću ponudu. Pristigle ponude procijenit će posebno osnovana Komisija za prodaju dionica Bjelovarsko-bilogorske županije. Županija zadržava pravo poništenja natječaja, no ako će se dionice prodavati, osnovni kriterij po kojemu će se prodavati je ponuđena cijena. Koja, podsjetimo, može biti samo veća od 24 milijuna kuna za paket.

– Odluku o prodaji dionica donijela je Skupština Bjelovarsko-bilogorske županije potkraj prošle godine. Procjenu vrijednosti izvršila je tvrtka s kvalitetnim referencama u toj sferi poslovanja, i to nakon dubinskog snimanja poslovanja. Temeljem njihove procjene određena je početna cijena. Dionice Cesta prodajemo ne samo zbog prihoda, već i zbog toga da se ta tvrtka može javljati na EU natječaje – kratko je pojasnio župan Damir Bajs.

Zaposlenici Cesta zaradili na dionicama

Ako Županija uspije prodati kontrolni paket dionica Cesta po početnoj cijeni od 1.356 kuna po dionici, ispast će da su zaposlenici te tvrtke bili vrlo uspješni dioničari, iako im to čak nije ni bila namjera. Naime, kada su se Ceste transformirale iz poduzeća u dioničko društvo, pojedinačna vrijednost dionice iznosila je “samo” 657,97 kuna. No, radnici su svoje pakete od 103 dionice plaćali bitno manje od procjene, jer su imali pravo na raznorazne popuste. Primjerice, 20 posto popusta dobili su u startu, a potom i po jedan posto za svaku godinu radnog staža, kao i za (eventualno) plaćanje odjednom, a ne putem kreditnog zaduženja. Maksimalni poput iznosio je čak 70 posto. Usto, Ceste su sve ove godine poslovale pozitivno i redovito isplaćivale dividendu, zahvaljujući prvenstveno direktoru Stjepanu Bogoviću.

Iako su, dakle, radnici nedvojbeni dobitnici, oni svoju dobit ne mogu samo tako unovčiti. Naime, dionicama Cesta ne trguje se na uređenom tržištu, a velik broj njih još uvijek je u postupku otplate što ih ne čini pretjerano atraktivnima za kupovinu. Ipak, vrijedi spomenuti da njihov paket dionica danas vrijedi, barem na papiru, 140 tisuća kuna.

Mirko Habijanec: Spajanje bi donijelo niz prednosti

– Još uvijek razmatramo hoćemo li se prijaviti ili ne, ali nije tajna da smo zainteresirani. Moramo sve staviti na papir i dobro izračunati, to nije jednostavan posao, ali općenito gledajući, naše strateško povezivanje s Cestama donijelo bi niz prednosti i jednima i drugima. Prije svega, više ne bismo bili konkurencija na natječajima, već partneri. Umjesto da jedni uzimamo od drugih, mogli bismo se zajednički javljati i na mnogo veće natječaje – govori Mirko Habijanec, predsjednik Uprave Radnika. Kao dobar primjer spominje đurđevačku Bistru. Otkako ju je Radnik preuzeo, kaže, broj radnika više je nego udvostručen sa 40 na njih 90. Da nije bilo preuzimanja, kaže, teško da bi Bistra danas uopće postojala. Naravno, poslovanje Cesta drastično se razlikuje od poslovanja posrnulog đurđevačkog poduzeća, no potencijalni ulazak Radnika svakako bi mogao dovesti do sinergijskog učinka. Na konstataciju da je Radnik uspješno prebrodio jednu od najtežih kriza u građevinskom sektoru, Habijanec daje vrlo zanimljiv odgovor:

– Kriza je u glavama. Mi i danas imamo preko 20 tisuća registriranih građevinskih tvrtki, to je više nego u čitavoj bivšoj državi. Imamo ih i dvostruko više od jedne Austrije. Mnogi su uletjeli u građevinski sektor, a da nisu sposobni za taj posao i to se sad čisti – smatra Habijanec. Potvrdio nam je i kako se svojedobno razgovaralo o spajanju lokalnih građevinskih tvrtki, što se ne kraju nije realiziralo. Mislim da smo za to krivi mi direktori, kazao je samokritično.