Bjelovarsko-bilogorska županija među rijetkim je županijama u Hrvatskoj koja ima plantažu šipka. Zaslužna za to je obitelji Radičević koja je prije četiri godine u Rovišću podigla plantažu na površini od oko 0,9 hektara. Riječ je o isključivo ekološkoj proizvodnji koju ta vrijedna obitelj njeguje već godinama.

– Nemamo stoku, a imamo zemlje. Kao i većina naših ljudi, pitao sam se što s njom. Kako sam ranije zahvaljujući prijatelju travaru počeo promišljati ekološki i brati biljke koje su nepravedno kod nas zapostavljene, tražio sam neku koja je rijetka u nas, a tražena je. Tako je odluka pala na šipak. U zagrebačkoj savjetodavnoj službi pomogli su mi stručnim mišljenjem i prije četiri godine odlučio sam u Ludbregu nabaviti jednogodišnje sadnice eko šipka. Prošle godine imali smo manju berbu, negdje oko 40 kilograma, ali zato ove godine očekujemo da ćemo ubrati 800 kilograma tog zdravog ploda – ponosan je Stjepan.

Sušna godina

Kako je dio od ukupno 1580 sadnica u zemlju stavio dvije godine kasnije, punu berbu uz, nada se, dobar prinos, očekuje 2019. Kaže kako je riječ o iznimnoj biljci koja nije zahtjevna, a posebno je otporna. Jedino im ove godine problem stvaraju ptice.
-Tome se stvarno nismo nadali, no pojele su najmanje stotinu kilograma. Sušna je godina i zbog toga su se okomile na naš šipak. No svejedno, više smo nego zadovoljni. Uložili smo oko pet tisuća kuna u sadnice, prve dvije godine smo ih morali okopavati, a dalje samo između kositi. Sve nametnike koje primijetimo rješavamo otopinom koprive, a proizvesti ne možemo onoliko koliko bismo mogli prodati – priča Stjepan. Žalostan je pomalo zbog činjenice da se u Hrvatskoj daleko ispod europskih primjera vrednuje ekološka proizvodnja, a dodatno ga ljuti nedavna odluka mjerodavnih da šipak iz ljekovitog bilja prebace u voće i tako znatno smanje mogućnosti bespovratne pomoći za razvoj proizvodnje.

Dobra cijena

– Stranci itekako znaju što znači eko šipak. Na sajmu u Čazmi došao mi je čovjek koji živi u Njemačkoj i htio je po cijeni od 15 kuna za deset dekagrama otkupiti sav mljeveni šipak koji sam tamo donio jer ga koristi za liječenje zglobova. Malu žličicu stavlja u jogurt ili hladnu vodu i to pije svaki dan. Inače malo ljudi zna, a mene su naučili poznati svjetski “čajdžije”, da je grubo mljeveni osušeni šipak najbolje navečer potopiti u hladnu vodu i ujutro kuhati za čaj – poučava naš uzgajivač koji svake godine zajedno sa suprugom i sinovima dio pretvori i u slasni džem.

Nije mu, kaže, namjera bogaćenje, već svojoj obitelji osigurati dodatan izvor prihoda. Da u tome uspijeva već sada, u prilog govore brojke. Osim što godišnje na ime poticaja dobije po sedam tisuća kuna, na cijeni je i sam plod. Za kilogram svježeg šipka na tržištu se može dobiti šest kuna, dok je ista količina sušenog 15 kuna. Jedino što smeta Stjepana jest činjenica da do njega drže puno više stranci. Kaže, kako i ne bi, kada oni za razliku od Hrvata znaju cijeniti ono što je uzgojeno bez trunke pesticida. Neobjašnjivo mu je jedino to kako su naši ljudi brzo zaboravili mudrost svojih predaka, koji su još nedavno sve zdravo sakupljali isključivo u prirodi.