Iako je nadaleko poznata po svojoj eko proizvodnji voća i povrća, obitelj Budrovčan iz Velike Pisanice zbog novih pravila vezanih uz eko uzgoj bobičastog voća našla se pred zidom. Naime, kako nam pojašnjava glava obitelji Ivica Budrovčan, od ove godine je zabranjena sadnja vlastitih sadnica bobičastog voća.

-Možemo se pohvaliti činjenicom da smo pioniri ekološkog uzgoja, a sada, nakon gotovo 20 godina, smo se ponovno našli na početku. Još uvijek nije zabranjena proizvodnja vlastitih sadnica povrća, no zato je zabranjena proizvodnja vlastitih sadnica bobičastog voća. Konkretno, više ne smijem, kao svih godina do sada, recimo maline razmnožavati iz vlastitih korijenskih režanja što znam raditi, već bih od sada trebao kupovati sadnice na tržištu. To znači da ono što sam posadio ove godine na vlastitim poljima neće mi biti priznato jer te sadnice nemaju deklaraciju. Naravno, je ih ne mogu staviti jer nisam proizvođač sadnica i tu je kraj priče. To je nešto što nam je priroda dala, no oni nam sada to više ne priznaju. To za nas znači nemogućnost širenja nasada. Evo recimo, sada imamo po ral malina i ribizala, a do toga smo došli vlastitim radom iz tek jednog reda dobrih sorti koje je bilo vrlo teško uopće pronaći na tržištu. Meni nikada nije bio cilj tržiti sadnice, već širiti vlastiti nasad, a to odsad više neću moći – pojašnjava Budrovčan. Tragikomično dodaje kako je sva sreća što ove godine nije zasadio mnogo novih sadnica i to zbog prošlogodišnjeg mraza koji je itekako ostavio trag na njegovom nasadu.

 Plantaža iz jednog reda

-Mraz poput prošlogodišnjeg ne patim na ovom području, e recimo ribizle je potpuno uništio. Upravo zbog toga ove godine nismo ni mogli posaditi puno novih sadnica. Izgleda da nas malo suzbija država, a malo elementarna nepogoda – kaže naš sugovornik napominjući kako se zbog novih pravila igre zajedno sa svojom obitelji naprosto našao u situacija kada je pred odustajanjem.

-Nova pravila igre ruše osnovne postulate ekologije. Kažu da je Europska komisija izvršila pritisak na Ministarstvo poljoprivrede, no ja sam očekivao da će nas naša Vlada, odnosno resorno Ministarstvo, zaštiti kao svoju specifičnost. Ipak, to se nije dogodilo, a sada bismo se trebali boriti u utakmici koja za nas opće nije pravedna. Mi smo malo gospodarstvo od nepunih deset hektara koje je u ekološkom smislu cjelovito i ima zaokruženu priču s biljkama i životinjama. Nažalost, sada nam je onemogućeno da dalje radimo. Ekološka poljoprivreda je ta koja je stoljećima hranila svjetsko stanovništvo. Nemoguće je da to danas više ne može, no sada smo se našli u situaciji da nam to brane – nezadovoljan je Budrovčan koji ne krije ponos na svoju eko proizvodnju bobičastog voća, odnosno malina, crvenog i crnog ribizla, joste i aronije te povrća poput krumpira, tikava, mrkve, peršina te pastrnjaka. Kako kaže, kroz godine predanog rada uspio je postići održivu proizvodnju, odnosno samodostatnost u u domeni poljoprivrede jer upravo je poljoprivreda ta koja se može zaokružiti u cjelinu.

Okus koji kupci vole

-Organska poljoprivreda se ne zasniva samo na tome da mi nešto ne prskamo, već da izaberemo otpornu sortu koja može preživjeti bez prskanja i kojoj odgovara naša klima. Vrlo je važno i gnojivo za što su nam važne životinje pa tako na imanju imamo kokoši, svinje i krave. Ne uspijemo uvijek pobijediti svakog nametnika, no evo recimo crve kod malina vrlo uspješno suzbijamo na način da u potpunosti porežemo biljku do korijena te taj nadzemni dio spalimo čime izgore i eventualne bolesti, a na proljeće iz zemlje kreću mladi i zdravi izboji – pojašnjava Budrovčan. Kada je pak riječ o potražnji voća i povrća iz eko uzgoja, napominje kako je ona, unatoč skepsi potrošača zbog pojedinačnih afera, sve veća.

-Nemamo problema s plasmanom naših proizvoda, a većinu toga već godinama isporučujemo jednom otkupljivaču voća i povrća koji plasira naš proizvod na tržište putem lanca svih trgovina. Kada je pak riječ o cijeni, ona je za eko proizvode u veleprodaji tek 20 posto viša u odnosu na srednju cijenu koju na burzi povrća postižu konvencionalno uzgojeno voće i povrće. Bitno je veća cijena u direktnoj prodaji pa svoje proizvode nudimo kupcima na kućnom pragu u Velikoj Pisanici, ali i putem kvartovske prodaje po zagrebačkim kvartovima. Tu se postiže cijena koja je za nas i do 50 posto viša u odnosu na onu središnju cijenu s burze konvencionalnog voća i povrća, a s druge strane kupcima je povoljnije kupiti neposredno od nas. Osim toga, za nas je to prilika da proširimo krug kupaca jer je zadovoljni kupac najbolji jamac buduće prodaje – zaključuje naš sugovornik.

I. Ševerdija