U rijetko viđenom humoru na Studijskom odjelu bjelovarske Narodne knjižnice “Petar Preradović” protekle je srijede predstavljena knjiga uglednog primarijusa, rođenog Bjelovarčanina Dubravka Habeka. Sam autor oko sebe je okupio bivše sugrađane u velikom broju, a sudionici ne pamte niti da se ikada u takvom redu čekalo na autogram. S obzirom da je najviše bilo njegovih bivših kolega iz nekadašnjeg bjelovarskog radnog vijeka, odaziv je u neku ruku i potvrda da ga nisu zaboravili i da itekako još uvijek drže do njegovog profesionalnog rada. Habeku, inače znanstveniku s mnoštvom medicinskih naslova, ovo je drugo beletrističko štivo. Prvi roman, “Bijela kuga”, objavljen 2014. godine upravo na kazališne daske postavlja osječki HNK-a, a premijerno izvođenje najavljeno je za rujan u Bjelovaru. I u toj fabuli vjerojatno će se pronaći mnogi jer poznato je da Habek svoja djela zasniva na stvarnim događajima.

 Intrigantni sadržaj

– Doktorski romani uvijek su čitani. Moji su kolege i drugi pisci uspijevali u tome. “Uzbuna na odjelu za rak”, češki ekranizirani roman “Bolnica na kraju grada”, sve su to uspješnice. Sigurno će mnogi pročitati što se to događalo između zidova naše bolnice. U knjizi nisam zadirao u ničije privatne živote, a svi događaji u njoj su istiniti. Nisam trebao nikakvo nadahnuće, već sam samo na papir stavio proživljeno – kaže Habek. Da je roman intrigantan naslućuje se već iz prvih nekoliko rečenica.

– Bog, Žarko, pa koji je to mali? Martin Kozmar. Od kud je on iskrsnuo. Kakav šef? Pa tko ga je stavio? Pošalji mi sve što znaš o njemu. Od kud je, što radi, tko su mu prijatelji, od pradjeda pa nadalje. Čiji je on? Tko ga gura? Pa sve znaš što mi treba o njemu. Jasno? Pa ne može nekakav balavac remetiti naš dogovoreni rad – tiho tumači sugovorniku profesor.
To je tek djelić intrigantne doktorske priče u kojoj, kako je kazao jedan od recenzenata, sociolog i novinar Sani Lukić, autor, baš kao što to vješto čini i dr. Kozmar skalpelom, secira dijelove hrvatskog društva.

Pozitiva i vedar duh

– Dinamičnom, ležernom romanu isprepletenom događajima koji se nižu kao na filmskoj vrpci, s grotesknom realnošću, s dobro postavljenim kosturom, vezivno tkivo i meso su međuljudski odnosi, a sve je dobro začinjeno tragikomičnim situacijama, bizarnim događajima koji daju posebnu draž. Liječnička se praksa prožima s onom životnom, propitkujući moralne osobine nekih aktera. Slike su to bolničke i odjelne hijerarhije, napredovanja i nazadovanja na radnome mjestu, isprepletene neformalnim odnosima, katkad zakulisnim igrama zbog kojih i životi pacijenata vise o koncu, titulama, zaslugama, političkim vezama, stručnošću ili podobnošću – kaže Lukić. Vedrog duha i s nevjerojatnom količinom pozitivne energije primarijus Habek i na bjelovarskoj promociji još je jednom pokazao kako vrsni liječnik i profesor uz sve svoje metamorfoze uvijek ima i jednu koja nema veze s onim što primarno radi.

– Siguran sam da se sve što sam napisao u knjizi i dan danas događa, samo su uz današnje događaje vezane neke druge persone. Iako “Podneblje nadzemlja” zahvaća eru mog davnog rada u bjelovarskoj bolnici, od početka devedesetih do 2002. godine, sve je to još uvijek prisutno, politika, društvo, erozija morala, uz sve ono što je divno u kolektivu i što drži tu svijest – ističe Habek. Prof. dr. sc. Dubravko Habek, primarijus ginekologije i porodništva, danas s obitelji živi u Samoboru, a radi u Kliničkoj bolnici Sveti Duh i Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Aktivni je medicinski povjesničar, pričuvni časnik Hrvatske vojske i ratni liječnik