Kad mu je bilo samo 15 godina, Dino Tomić je odlučio biti umjetnik za kojeg će se znati u cijelom svijetu. Bilo je to otprilike godinu dana nakon što se s obitelji iz Bjelovara preselio u Norvešku zbog očeva posla. U stranoj zemlji morao je sve učiti iz početka – jezik, nove običaje, kulturu… No, to ga nije spriječilo u predanosti da paralelno radi na ostvarenju svog sna.

-Od malih nogu volio sam crtanje i u toj tinejdžerskoj dobi odlučio sam biti najbolji crtač na svijetu. Vrlo brzo sam shvatio da ću to jako teško postići „običnim“ crtanjem, kakvim se bave tisuće drugih ljudi u svijetu. Na taj način bi me samo uspoređivali s drugima i nikad ne bih mogao biti bolji od onih koji su izmislili određene tehnike crtanja. Stoga sam zaključio kako moram izmisliti potpuno novi način izražavanja, koji do sada nije koristio nitko drugi – otkriva nam svoju prvotnu viziju. Uporan kakav jest, Dino je vrlo brzo svoju ideju proveo u djelo. Svijetu je predstavio novu, jedinstvenu umjetničku tehniku – slikanje barutom.

 Majstor za tetovaže

-Barutom se na posebnoj drvenoj podlozi oslika željeni motiv, nakon čega se barut zapali, a slika ostaje trajno otisnuta u podlozi. Ova moje tehnika vrlo je brzo naišla na odličan odjek u javnosti, posebice na društvenim mrežama na kojima najviše promoviran svoj rad – pojašnjava naš sugovornik. No, on nije tu stao. Nastavio je dalje eksperimentirati, cijelo vrijeme osjećajući da može još bolje. Tako je vrlo brzo nastala nova tehnika slikanja bojama koje se mijenjaju usred izlaganja drugačijoj temperaturi.

-Riječ o mješavini kemijskog pudera i akrilnih boja koji u kombinaciji, uslijed promjene temperature, mijenjaju svojstva. Kod takvih je radova potrebno pažljivo birati motive da bi se postigao efekt kakav autor priželjkuje. Ali, ljudima se jako sviđa ova tehnika. Gradonačelnica Notoddena, grada u kojem živim, je od mene naručila veliku panoramu našeg mjesta koja će, pod različitim kutovima i u različitim okolnostima zapravo prikazivati četiri različite slike – otkriva nam Dino, koji voli eksperimentirati i s „tuđim“ tehnikama, kao što je slikanje vodootpornim bojama na asfaltu, koje postaju vidljive tek nakon što se poliju vodom.

U Notoddenu ima i vlastiti salon za tetovažu, u kojem često ukrašava svoje klijente bez prethodnog skiciranja motiva na njihovu tijelu. O popularnosti njegova rada dovoljno govori činjenica da se na tetovažu pod njegovom iglom čeka dvije godine! Većinu slika koje stavi na Internet, proda za svega nekoliko sati, a posljednjih desetak godina radio je za velike tvrtke i klijente, kao što su Ripley’s Believe It or Not, Game of Thrones, seriju Gun Powder, izradio je portrete norveške kraljevske obitelji i dr. Njegovi su radovi do sada skupili preko 600 milijuna pogleda na internetu.

Rad i upornost

-Ljudi diljem svijeta me često pokušavaju kopirati, što mi na neki način laska. Ne bih želio ispasti umišljen, ali mislim da ne mogu biti bolji od mene, ipak sam ja izmislio te tehnike. Bilo je svega. Jedan je dečko s Bliskog istoka napravio na društvenim mrežama profil s mojim imenom, na kojem je dijelio moje radove. Nakon nekoga vremena sam ga zamolio da to više ne čini i poslušao me – kroz smiješak priča naš sugovornik. Priznaje kako često stvara i prema narudžbi, no ne prihvaća ih sve.

-Radim prema narudžbama, naravno, jer ovime zarađujem za život. I to sasvim pristojno, rekao bih. Cijene mojih slika kreću se od pet tisuća kuna na dalje. Ali, i dalje puno radim za sebe. Od samoga početka svakom svojem radu pristupam s idejom da će upravo on biti najbolji koji sam ikada napravio. Na svoju umjetnosti trošim svaki trenutak svog vremena, ponekad crtan od jutra do mraka, i tako je od onoga dana kada sam odlučio postati netko. To je jedini način da čovjek ostvari svoj snove. Rad, predanost i upornost – zaključuje Dino.

Ne vidi se više u Bjelovaru

Svakoga ljeta Dino mjesec dana provede u Bjelovaru, kod bake i djeda. Boravak u rodnom gradu iskoristili smo i za razgovor za Bjelovarac.

-Uvijek volim doći u Bjelovar, iako ovdje više nemam prijatelja, a iskreno, slabo se sjećam i svog djetinjstva ovdje. No, baka i djed su mi važni i uvijek mi je lijepo kod njih. No, ne vidim se ovdje u budućnosti. U Norveškoj imam djevojku, kuću, uskoro ću vjerojatno ondje imati vlastitu obitelj i više ne pripadam ovamo. Moji mlađi brat i sestra još manje – iskren je Dino koji priznaje kako smatra da njegov rad još uvijek nije dovoljno poznat u njegovoj domovini, a ne pamti ni da je koje od svojih umjetničkih djela prodao u Hrvatsku.

„Radim što volim i pritom odlično zarađujem!“

Osim što je postao svjetski slavan umjetnik, Dino je u Norveškoj stekao i formalno obrazovanje. U tu je skandinavsku zemlju stigao nakon što je u Hrvatskoj kraju priveo osnovnoškolsko obrazovanje.
-Osnovna škola ondje traje deset godina pa sam morao završiti još te dvije. Potom sam upisao srednju likovnu školu te prvi stupanj fakulteta kako bih mogao likovnu umjetnost predavati u školama. No, vrlo brzo sam shvatio da to ne želim te sam krenuo svojim putem. I nije mi žao zbog toga. Radim što volim i pri tom odlično zarađujem. To je ono o čemu sam sanjao – kaže naš sugovornik.