Ni sanjali nisu Marija i Tomo Danihel kakvo im iznenađenje pripremaju njihova djeca i unučad za 60. godišnjicu braka. U toplom obiteljskom domu u središtu Ivanske okupili su članovi najuže obitelji i kumovi, a slavljenike su obasuli poljupcima, darovima i napunili trpezu raznim delicijama. Baš kako je i red kad se slavi dijamantni pir, godišnjica kakvu dočekaju samo rijetki parovi. Iako je od tada prošlo više od šest desetljeća, Marija i Tomo i danas pamte svoj prvi susret.

Dobar izgovor zlata vrijedi

-Ja sam imao neku familiju u Šimljaniku, odakle je Marija. Od njih sam čuo da ondje ima lijepa djevojka za udaju. Otišao sam onamo pod izgovorom da želim kupiti krave, samo kako bih je upoznao. Zaista je bila lijepa, jako mi se svidjela i odmah sam znao da je to to – priča nam djed Tomo. Ljubav je bila obostrana, potvrđuje baka Marija. Bila je to veljača, priča nam dalje, bližila se korizma kad nema svatova pa su se njih dvoje požurili obaviti vjenčanje prije fašnika. Odmah nakon veselih svatova počeli su živjeti u Tominom domu u Ivanskoj, gdje su ostali čitav život. Radili su na poljoprivredi, a sve što imaju stekli su vlastitim rukama.
-Nije nam uvijek bilo lako, no sami smo uspjeli kupiti traktor, imali smo krave, konje i drugo. Podigli smo na noge dvije kćeri, Zlatu i Ljubicu, a danas imamo troje unučadi i četvero praunučadi. Oni su nam najveća radost i najsretniji smo kada se svi ovdje okupe – kažu vremešni slavljenici. Priznaju kako je u životu bilo i teških trenutaka, a takvih se i danas sjećaju sa suzama u očima.

Podrška jedno drugome

-Svojedobno sam dobio tuberkulozu kralježnice, četiri mjeseca sam proveo sav zavijen u gips. Mislio sam da više nikada neću hodati. Čitavo to vrijeme moja je Marija bila uz mene i bila mi podrška. Hvala Bogu, na koncu sam ozdravio i danas me zdravlje dobro služi. Sad je teže mojoj Mariji pa danas ja skrbim o njoj – kaže djed Tomo.
Ovaj dragi supružnici imau što pričati svojim unucima i praunucima kad se okupe. Pa iako je za njima čitav jedan život, uvjeravaju nas kako se nikad nisu posvađali.
-Zaista nismo, uvijek smo nastojali mirno živjeti, sve smo se dogovarali i o svemu razgovarali. Valjda smo zato tako daleko i dogurali. Tako bi trebalo biti u svakome braku. Poštivati bračnog druga, slušati ga i razgovarati s njim. Onda je sve lako – zaključuju naši sugovornici.