Razgovarao – Vedran Cindrić

Denis Hladiš, diplomirani novinar s dvadesetogodišnjim iskustvom na HRT-u te dopredsjednik Hrvatskog filmskog saveza, veliki je kulturni zanesenjak i ljubitelj sedme umjetnosti. U svojoj novinarskoj karijeri uspješno je radio na tri dokumentarna filma koja je pripremao za Hrvatsku televiziju nakon kojih se zainteresiranost za tu grane filmske umjetnosti toliko rasplamsala u njemu da je prije 13 godina došlo do toga da je u Bjelovaru pokrenuo festival profesionalnog filmskog festivala. Kažu da počeci nisu bili ni malo jednostavni, ali danas je DOKUart nezaobilazan čimbenik na filmskoj karti Hrvatske. Naime, o prošlogodišnjem festivalu pričalo se mjesecima nakon posljednje projekcije, a za svaki film tražila se karta više.

-Ove godine DOKUart održat će se od 6. do 12. listopada. Prikazat ćemo 13 filmova iz sedam zemalja od čega će čak šest biti hrvatske premijere. Imati šest premijera na festivalu je zaista fantastičan doseg s tim da su i ostali filmovi noviji i također vrhunski – priča nam Hladiš. Kaže da će se sve zahuhtati 1. rujna kada će tradicionalno na Planinarcu to jest izletištu ‘Vrata Bilogore’ biti predstavljen program i zanimljivi hrvatski filmovi ‘Oni samo dolaze i odlaze’ redatelja Borisa Poljaka i film ‘Kamo idemo’ bjelovarske redateljice Lidije Špegar. Projekcije će, kaže, posjetitelji moći gledati na otvorenom pod zvijezdama.

-Festival ćemo otvoriti s premijerom filma ‘La Chana’ koji je bio nominiran za Europsku filmsku nagradu u kategoriji dokumentarnog filma. Ostatak programa neka ostane još mala tajna – kaže Hladiš koji se prisjetio samih početaka DOKUarta. -Stvoriti publiku dokumentarnog filma nije bio jednostavan proces. Na početku je trebalo ljudima objasniti da dokumentarni filmovi nisu samo o životinjskom carstvu već da postoje i filmovi o ljudima koji žive među nama te da takvi filmovi itekako mogu biti bolji i od igranih. Krenuli smo s 50-ak gledatelja, a prošle godine smo ih imali više od 3600 s tim da bi ih vjerojatno bilo i više da imamo veću kino dvoranu – pojašnjava Hladiš. Dodaje da je veliki obol dala i još uvijek daje Rada Šešić, bjelovarska scenaristica, redateljica i filmska kritičarka koja živi u Nizozemskoj i koja za bjelovarsku publiku odabire filmove.

-Od samog početka vjerovao sam da je to dobar projekt i da je to festival kojeg Bjelovar treba i zaslužuje imati. No, nisam mislio da će se to pretvoriti u ovako veliki i cijenjeni festival. Posebno kada se sjetim s kakvim smo se sve problemima suočavali – priča nam Hladiš. Prisjeća se kako je Bjelovar ostao bez kina što nikako nije bilo povoljno za nastavak dokumentarnog festivala. Kaže da ih to nije obeshrabrilo te da su nekoliko festivala održali u uvjetima koji ne dolikuju takvom događaju.

 Hoću kino

-Bjelovar je oduvijek bio filmofilski grad, a ostao je bez kina. Mi nismo željeli odustati od projekta DOKUarta, ali ni od toga da u Bjelovaru potpuno nestane kinoprikazivački dio pa smo četiri godine radili u Domu kulture. Prikazivati filmove i održavati festival dokumentarnog filma u koncertnoj dvorani bilo je tehnički iznimno teško ostvariti. Jednostavno smo od te dvorane morali stvoriti prilagođeno kino i to u sustavu distribucije u kojem je tada bilo puno teže djelovati nego danas – pojašnjava nam Hladiš. Kaže da je zato cijeli 6. DOKUart prilagodio akciji ‘Hoću kino’ s ciljem da Bjelovar dobije novu kino dvoranu.

-Putem DOKUarta željeli smo senzibilizirati građane i gradsku upravu da se stvari pokrenu i da Grad napravi modernu kino dvoranu. Cijeli festival smo posvetili toj akciji tako da smo štampali majice s natpisom ‘Hoću kino’ koje su nosile stotine Bjelovarčana. Na starom betonskom teniskom igralištu, gdje se danas nalazi KMC, organizirali smo veliku milenijsku fotografiju s natpisom ‘Hoću kino’. Građani su zaista dali potporu toj akciji, a Gradska uprava je vrlo brzo to podržala te je krenula u projekt izgradnje – prisjeća se Hladiš. Dodaje da je sve te turbulentne godine DOKUart uspješno živio i svake godine sve više rastao zahvaljujuću publici, ali i organizatorima te volonterima. Posebno naglašava da festival njeguje kvalitetan dokumentaran film koji je okrenut isključivo publici te da filmska kritičarka Rada Šešić ciljano bira filmove.

-Nije nužno da film mora biti potpuno nov. Bitno je da on ima svoju kvalitetu , da se obrade brojne teme, da su edukativni i da se zadovolje svi ukusi publike. Tako pristupamo odabiru filmova i za sada to publika prepoznaje. Također, odlično surađujemo sa svim drugim institucijama. Iznimno je osjetljivo organizirati filmski festival jer ako samo jedan film izađe van okvira festivala vi gubite vjerodostojnost kod producenata i drugih organizatora, a to se nama nije nikada dogodilo – naglašava Hladiš koji je posebno ponosan na to što DOKUart radi s mladima, a odlazi i na gostovanja.

Tako su još prije deset godina osnovali Mali DOKUart s ciljem da djeci iz prve ruke pokažu što je to dokumentarni film i da se okušaju u toj grani umjetnosti. S tim činom, kaže, obrazuju mlade i stvaraju neke buduće generaciju publike koja će voljeti dokumentarnu umjetnost. Vrlo brzo su im počeli pristizati dokumentarci osnovnoškolaca iz cijele Hrvatske, a onaj koji je najbolji nagrađuju. Prošle godine na natječaj im je stiglo čak 49 filmova. Dodaje da i u sklopu Dokuarta djeluje i DOKUradionica koju vode stručni i priznati ljudi iz svijeta filma gdje učenici uče i usavršavaju znanja iz proizvodnje dokumentarnog filma, a svake godine u “laboratoriju” DOKUradionice nastane jedan dokumentarni film.

-Bili smo u zatvoru, na selu, u V. osnovnoj školi kod djece s posebnim potrebama, u Domu umirovljenika i mnogim drugim mjestima. Otišli smo svima koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli doći k nama. Širimo svoju publiku i upoznajemo ju s dokumentarnim filmom gdje god možemo. Također, plamen DOKUarta svijetli tokom cijele godine putem Filmodroma koja također ima svoju publiku iako ne puštamo poznate blockbustere već manje poznate, ali iznimno kvalitetne dokumentarne filmove – priča nam Hladiš. Upravo kroz projekt Filmodroma Hladiš je ovoga ljeta krenuo u novi projekt koji se pokazao kao pun pogodak. Naime, u bjelovarskom središnjem parku organizirao je Ljetno kino u kojem građani svaki četvrtak i nedjelju pod zvjezdanim nebom mogu gledati zanimljive filmske projekcije.

 Ljetno kino – pun pogodak

-Kada krećeš u nešto novo, u nešto što još nije ustaljeno naravno da postoji bojazan da li će se to ljudima svidjeti i da li će to prepoznati. No, po iskustvu s gledanja filmova pod zvijezdama na Planinarcu imao sam osjećaj da bi Ljetno kino u središnjem parku među drvećem, u jednoj opuštenoj ljetnoj atmosferi moglo zainteresirati ljude. I zaista se pokazalo kao jedan pun pogodak. Ljudi su to prepoznali i svaka projekcija nam je ispunjena do posljednjeg mjesta. Ljudi dođu, donesu si ili naruće piće, i u ugodnoj ljetnoj večeri na otvorenom uživaju u kvalitetnim filmovima. Što se tiče programa, ostvario sam odličnu suradnju s Festivalom mediteranskog filma, Zagreb film festivalom, Hrvatskim filmskim savezom, Motovun film festivalom tako uz njihovu suradnju imamo zaista respektabilan program. Drago mi je da je i Gradska uprava prepoznala ovaj projekt i podržala ga – kaže Hladiš.

Što se tiče kulturne ponude grada Bjelovara, kaže da je ona s obzirom na veličinu Bjelovara zadovoljavajuća, ali naglašava da kultura ne smije biti elitistička i zatvorena već otvorena za sve.

-Na kulturi se mora sustavno raditi, posebno na kulturnom obrazovanju mladih. Mislim da bi institucije koje se bave kulturom trebale međusobno izmjenjivati sadržaje i zajedno kreirati nove koje bi za sobom povukle i ljude koji se bave kulturom na kvalitetan način, ali nemaju priliku doći do izražaja – zaključuje Hladiš.

Projekcija u praznom bazenu

Kako DOKUart uvijek teži novim idejama, tako se došlo na ideju da se pretpremijera ovogodišnjeg festivala održi u praznom bjelovarskom bazenu.
-30. rujna u praznom bjelovarskom bazenu održat ćemo projekciju filma ‘Slatko od ništa’. Redatelj je Boris Mitić, a narator veliki Iggy Pop. Redatelj ovog filma okupio je 60-ak vrhunskih snimatelja koji su u 70 zemalja snimali dokumentarne kadrove ‘ničega’. Budući da je bazen bez vode isto ništa, odlučili smo baš na toj lokaciji prikazati ovaj iznimno neobičan i zanimljiv dokumentarac za kojeg mislim da će oduševiti naše Bjelovarčane.