Na evidenciji Zavoda najviše je kuhara, prodavača, konobara i automehaničara, a nedostaju zidari, tesari, fasaderi, soboslikari, bravari, strojobravari, tokari i limari


Ovih dana upravo se sumiraju svi pristigli podaci s terena, ne bi li već tradicionalno Hrvatski zavod za zapošljavanje objavio Preporuku za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja za 2017. godinu. Kolikog će utjecaja imati na upisne kvote naših srednjih škola i fakulteta tek će se vidjeti. No, nažalost sudeći po godinama i godinama dobrih procjena na koje se malo tko obazire, teško da će i sljedeća upisna godina donijeti značajnije promjene. Da kadar sustavno umjesto za posao školujemo za burzu rada već znaju i vrapci na granama. V.d. predstojnica bjelovarskog Zavoda za zapošljavanje Ruža Hrga kaže kako je trenutačno izraziti problem u građevinarstvu.

Nedostaju građevinci

– Kako građevina izlazi iz krize, tako poslodavci sve više traže građevinska i srodna zanimanja. Budući da na području naše županije uopće nema obrazovnih programa iz djelatnosti građevine, potrebe za građevinskim zanimanjima nastojimo zadovoljiti obrazovanjem odraslih odnosno stručnim osposobljavanjem nezaposlenih osoba. Na evidenciju Zavoda će nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja najviše doći kuhara, prodavača, konobara, automehaničara, a njih je ujedno najviše na evidenciji. S druge strane uopće se ne školuju, a za njima postoji potražnja, zidari, tesari, fasaderi, soboslikari, bravari, strojobravari, tokari, limari – ističe Hrga. Kada su pak u pitanju četverogodišnji obrazovni programi u kojima treba smanjiti broj upisanih i stipendiranih učenika visoko na popisu su ekonomisti i komercijalisti. U stručnim studijima ističe se ekonomija, odnosno poslovna ekonomija, a među sveučilišnim Učiteljski studij, Ekonomija i Poslovna ekonomija. Među zvanjima za koja se prognozira veća potražnja na lokalnom tržištu rada su medicina i dentalna medicina, rehabilitacija, engleski i njemački jezik, književnost, matematika, farmacija, strojarstvo, računarstvo, informatika, elektrotehnika i informacijska tehnologija te građevinarstvo. Nažalost, nedostatak pravih obrazovnih programa u našim školama i nije jedini problem kada su u pitanju tražene kvalifikacije. Poslodavci se sve češće tuže kako iz škola izlaze učenici skromna znanja za njihove potrebe i nenaviknuti na rukovanje pojedinim strojevima ili složenijim operacijama.

Upitna praksa

-Do sada nije sročen program koji bi povezivao školu i gospodarstvo, barem u dijelu standarda kojeg traže poslodavci, kako bismo eventualno tome mogli prilagoditi i obrazovne programe. Ovako se nalazimo u zrakopraznom prostoru i radimo po inerciji. Uz to, nemamo ni podatke koliko se učenika nakon završetka školovanja za pojedina zanimanja zapošljava, o čemu bi ipak netko trebao voditi brigu – komentirao je cijelu situaciju ravnatelj bjelovarske Obrtničke škole Branko Cvetković. U toj školi ima 30 obrazovnih programa koji se svake godine mijenjaju, ovisno o navodnim potrebama obrtnika i poduzetnika, a trenutno se učenici školuju za 16 zanimanja, i to najviše u području strojarstva, elektrotehnike i graditeljstva. Ravnatelj je pojasnio kako je riječ o školskom standardu, premda je bilo mogućnosti i za upise u nova zanimanja, što se pokazalo tek još jednom od neispunjenih ambicija.

-Donijet je, primjerice, program za školovanje instalatera kućnih instalacija koji objedinjuje četiri zanimanja, ali je upitno gdje će ti učenici obavljati praksu, što je u nas, ne samo u ovom, nego i drugim zanimanjima, gorući problem zbog kojeg sve više učenika pohađa praktičnu nastavu u školi. Još nije riješeno pitanje naknada učenicima, ali ni obrtnicima koji za licenciranje radionica moraju izdvojiti popriličan novac. Stoga se i ravnatelji odlučuju za provedbu 15 godina starih programa od kojih neki dopuštaju obavljanje prakse u nelicenciranim radionicama, ali i njih je nedovoljno – zaključio je Cvetković.

Najtraženija zanimanja

U listopadu ove godine na bjelovarskom Zavodu za zapošljavanje bila su prijavljena 523 slobodna radna mjesta, od čega se 78 odnosi na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Najtraženija zanimanja u bila su medicinska sestra/medicinski tehničar (23), profesor/profesorica glazbenih predmeta u srednjoj školi (22), prodavač/prodavačica (9), konobar/konobarica (20), doktor/doktorica medicine (14), vozač/vozačica teretnog vozila (14), strukovni učitelj/strukovna učiteljica (12), ekonomist/ekonomistica (12), upravni službenik/upravna službenica (12) učitelj/učiteljica matematike, osnovna škola (11) i kuhar/kuharica (11).