Daruvarčanin Goran Bence, zaljubljenik u motore, na svom je ovogodišnjem putovanju Kraljevskom cestom, od rodnog Daruvara do Teherana i nazad, proveo 30 dana, prevalivši 10 tisuća kilometara. Ovogodišnji projekt nazvao je Daruvar – Cup of joy odnosno Daruvar – pun života.

-Ideja vodilja na ovom putovanju, baš kao i na ranijima, je bila napraviti promidžbu Daruvara. To je zapravo kontinuitet koji se ponavlja na mojim putovanjima. Ovoga puta nastojao sam malo promijeniti princip pa nisam dijelio letke s informacijama o našim turističkim destinacijama, već sam nastojao zaintrigirati medije u zemljama kojima sam prolazio. Kako je nogomet posvuda najpopularnija igra, okupio sam malu grupu kvalitetnih ljudi iz tog sporta oko kojih se ne vežu afere i ružne priče. Tako je krajnji cilj mojega putovanja bio Teheran u kojem sam se susreo s našim proslavljenim trenerom Brankom koji trenira tamošnji klub Perzepolis. U cijeloj priči našao se i Ćiro Blažević koji je bio svojevrsni pokrovitelj ovoga putovanja – priča nam Bence, dodajući kako je s razlogom odabrao putovanje Kraljevskom cestom, rutom antičke prometnice koju je dao izgraditi veliki perzijski vladar Darije I. pet stoljeća prije nove ere, koja je u to vrijeme bila pravo arhitektonsko čudo.

Hrvatski tragovi

-Htio sam se sam uvjeriti u teoriju da Hrvati potječu sa sjevera Irana i Armenije. I zaista, u tamošnjim crkvama naišao sam na motive naših pletera, u Armeniji su imena slična ili ista našima. Ovaj put bio je na neki način moje priznanje našoj pradomovini – kaže Bence. Pojašnjava kako su se pripreme za put mahom odnosile na sakupljanje potrebnih viza i drugih dozvola, dok je konačnu odluku da putuje prema Teheranu donio je sedam dana prije polaska.

-Pratio sam u prvom redu sigurnosnu situaciju. To je područje na kojem se u svakom trenutku može nešto dogoditi, neke posebne pripreme stoga nije bilo. S Ivankovićem sam stalno bio u kontaktu, da zna otprilike kada ću doći kako bi me mogao pričekati. Motor je put izdržao bez problema, imao sam tek jedan manji kvar. No, po prvi puta otkako putujem, doživio sam da sam pokraden. Lopovi su mi skinuli jedan od bočnih kofera. Spavao sam u mjestima do kojih bi stigao do noći, za razliku od prijašnjih godina, sada nisam imao isplaniranu rutu – prepričava naš sugovornik. Kaže kako je ponekad u danu prelazio dionice od 600 do 700 kilometara, dok bi ponekad uspio proći tek stotinjak jer je vozio po blatu i rupama. Kako je riječ o istoku, narodi zemalja kroz koje je prolazio engleskim jezikom vrlo slabo se služe, no zato pričaju ruski. -Rekao bi da gdje ima volje nije problem komunicirati. Bilo je zgodnih situacija. Primjerice, kada bi rekao da sam iz Hrvatske, ekipa bi otišla do računala te su mi puštali pjesme Severine. Na ovom sam se putovanju više posvetio kontaktu s ljudima i obilasku glavnih gradova – kaže Bence. Otkriva kako je posljednje putovanje bilo daleko zahtjevnije od svih dosadašnjih jer je vozio i na 40 stupnjeva, zbog čega su mu izbili plikovi i opekotine od sunca po rukama i licu.

 Raskošni gradovi

-Prvih dana bilo je puno kiše i vjetra, kroz Tursku je vladala velika gužva jer su krenuli odmori, no sve je proteklo bez većih poteškoća – kazao je Bence. Podsjeća kako on nije prvi Hrvat koji je motociklom stigao do Irana. No, motor je ondje prava rijetkost. Stoga je, gdje god bi došao, privlačio pažnju.

-Pošto sam tri dana bio gost kluba Perzepolis, pratili su me njihovi mediji i portali, objavljen je moj dolazak. Gdje god bih stao, svi su se željeli sa mnom fotografirati. Na putu sam jeo uz cestu, njihov ulični fast food je odličan i jeftin. No, ne biste vjerovali, turska kava je katastrofa, ondje svi piju čaj. Cijene su općenito duplo manje nego kod nas, a isto je s gorivom koje je najjeftinije u Iranu, gdje litra benzina košta 2,5 kune – priča nam Daruvarčanin. Otkriva kako će Kraljevsku cestu pamtiti po dionici od Kaspijskog jezera do Teherana, gdje je cesta urezana u stijene po visokim prijevojima. K tome, ceste prolaze kroz pustinjski i planski dio, a planine izgledaju kao u kakvom znanstveno-fantastičnom filmu.

-Ono što najviše očarava su ljudi, prijazni, uvijek na raspolaganju. U svim tim zemljama metropole su luksuzne, a sela siromašna. Teheran je bogat grad, ali ne izgleda privlačno, temperature su 40 stupnjeva, nema šetnji, trgova, ljudi se ne okupljaju, borave u zatvorenom, u parkove dolaze noću. Usto, zagađenje je veliko, zgrade bez fasada. No, Baku me se posebno dojmio, vrlo moderan, svjetski grad. Nakon svega mislim da je Cup of joy, odnosno projekt Daruvar pun života, ispunio zadatak. Zahvaljujući tom projektu, za Daruvar, Lipik, Bjelovar, i ostatak naše županije konačno se čulo i u tom dijelu svijeta – zaključio je Bence