Jeste li znali da smo upravo mi, Bjelovarčani, vlasnici najstarijeg hrvatskog, a možda i europskog simbola života, ukrašenog jajeta. Nitko još do sada nije pronašao ništa starije od pisanice koju je u grumenu zemlje 2003. godine opazio arheolog Goran Jakovljević, prilikom velikog istraživanja na lokalitetu Gudovac – Gradina. Da je riječ o senzacionalnom pronalasku odmah se dalo naslutiti, a kada je nakon šestomjesečnog zahtjevnog posla na Hrvatskom restauratorskom zavodu u prirodnu veličinu vraćeno svih 148 njezinih ulomaka, otklonjena je svaka sumnja. Najstarija hrvatska pisanica, izrađena u takozvanoj tehnici voska i ukrašena geometrijskim motivom, datira iz prve polovine 15. stoljeća. Većina komadića bila je veličine od tri do deset milimetara, a čak 41 komadić bio je manji od tri milimetra. Restaurator Mihael Golubić uspio je zalijepiti 65 posto površine jajeta, koje je iz muzejskog fundusa, točnije kutijice za kremu, za ovu prigodu izvadio njegov pronalazač, arheolog Jakovljević.

 Bogato nalazište

– Naša istraživanja od 2003. do 2005. bila su bazirana na rubni dio gradišta, srednjovjekovni humak, gdje je bila nastamba vlastelina. Taj rubni dio obuhvaćao je središnji dio i početak ombrambenog jarka pa su u isto vrijeme pronađene drvene palisade koje su bile zaštita centralnog dijela, ali se pogodilo i na mjesto gdje je nekada bila prostorija koja je jednim dijelom bila ukopana u jarak. To je najvjerojatnije bila kuhinja. Pronađene su planke, stupovi, a pored njih i velika količina kuhinjskog inventara, od barem 50 vrsta lonaca, bešteka, noževa, vilica, “šeflji” za juhu, tava. Sve to pronašli smo na dubini od oko 3,5 metara, zajedno s ostacima kostiju raznih životinja, čak i tetrijeba, koji se danas može vidjeti samo u Gorskom Kotaru – priča areholog Jakovljević.

U močvarnom mulju

Zahvaljujući tadašnjem otkriću pobliže se mogao utvrditi ovdašnji život u vrijeme hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina. Iz tog vremena uz možda najvredniji nalaz, pisanicu, bjelovarski muzej tako danas posjeduje respektabilnu ostavštinu “bjelovarskog” života od prije 600 godina.

-Sve to se uspjelo zadržati tolika stoljeća jer je stajalo u močvarnom mulju koji je hermetički zatvarao sve što je u njega upalo. Svi su ti predmeti pronađeni u savršenom stanju. Očuvani su čak i oni koji se inače ne mogu sačuvati ni približno toliko, poput kože i platna – ističe Jakovljević. I tako već punih 14 godina bjelovarski Gradski muzej posjeduje u uskrsno vrijeme možda najvrjedniji nalaz u Europi, a u Hrvatskoj sigurno. No, pitanje je tko sve osim zaposlenika muzeja uopće zna da imamo tako nešto vrijedno. Ako je za zaključiti na našem reprezentativnom uzorku od nekolicine Bjelovarčana, gotovo nitko. U čudu su nas gledali kada smo ih pitali znaju li gdje je pronađena najstarija hrvatska pisanica. Ravnatelj bjelovarskog Gradskog muzeja Milan Pavlović za takav propust ne drži odgovornim niti sebe ni Muzej.

– Pisanica je bila izložena prošle godine puna tri mjeseca u sklopu najveće izložbe u povijesti muzeja, uz 260 godina Grada Bjelovara, koju je vidjelo 2896 posjetitelja – ustvrđuje Pavlović.

Ukrašeno jaje predstavlja magijsku moć

Muzejski etnolog Tomislav Matić ističe kako je bjelovarska pisanica neprocjenjive vrijednosti prvenstveno zbog toga što daje nepoznati segment drugog života. Poznato je da se jaje darivalo još od 1000. godine.

– Kod slavenskih naroda najpoznatije je bilo jaje ukrašeno svastikom, križem sa četiri kraka, od kojih svaki završava pod pravim kutom i bitno je da se okreće kao sunce, u smjeru kazaljke na satu. Nažalost, u zloglasnom 20. stoljećom nacisti uzimaju svastiku i okreću ju suprotno, i od tuda sve to zlo. Inače, obojeno jaje predstavlja magijsku moć i zato se djecu njime trljalo da bi bila zdrava. Gazdarice bi ga stavljale u sjeme, vjerujući kako će biti zaštićeno od tuče. Ukrašeno jaje bi se darivalo svakome kome bi se htjelo zahvaliti i koga se voljelo – pojašnjava Matić, ističući kako je za bilogorski kraj svojstvena tehnika ukrašavanja jajeta oplitanja koncem.

S. Klinac