Na javni natječaj stečajnog upravitelja javila se bjelovarska tvrtka koja ispunjava sve formalne uvjete, uključujući i plaćanje mjesečne najamnine od 35 tisuća kuna bez PDV-a, pokretanje proizvodnje i zapošljavanje dijela radnika, no o toj ponudi vjerovnici se nisu izjašnjavali

Zdenko Žugović iz Velikog Trojstva u bjelovarskoj Ljevaonici radio je gotovo čitav život – “natukao” je 30 godina “čistog” radnog staža, ne računajući beneficirani, te onaj stečen u drugim tvrtkama. Do pune mirovine nedostaju mu tek četiri godine, a hoće li ih provesti u Ljevaonici trebao je doznati ovog ponedjeljka.
– Zlatna vremena Ljevaonice, odnosno Tome Vinkovića, završila su 1990. godine. Iako je i do tada Tomo funkcionirao kao socijalna ustanova, te na tisuću zaposlenika imao 200-tinjak viška, radnici su mnogo bolje živjeli. Od tada do danas, svakom tko je upravljao Ljevaonicom bilo je dobro, a nama radnicima sve gore i gore. Osobno sam davno donio odluku da neću raditi bez plaće, pa sam otišao na bolovanje ove veljače, tako da su mi ostali dužni “samo” dvije plaće – govori Žugović dodajući kako preživljava prodajući staro željezo na “buvljaku” ispred Bille. Za stečaj smatra odgovornima bivšu Upravu i vlasnike koji unatoč velikom obimu posla i visokom udjelu izvoza od 98 posto, nisu uspjeli održati poslovanje.

...

Želite članak pročitati do kraja?
Cijeli članak možete pronaći u tiskanom izdanju broj 41 ili pretplatom na naše online izdanje.