Poništen je natječaj za novelaciju dionice brze ceste Farkaševac – Bjelovar. Odluku je donijelo povjerenstvo Hrvatskih cesta nakon otvaranja i pregledavanja pristiglih ponuda na javni natječaj oglašen prije gotovo godinu dana, 20. lipnja 2016. godine. Natječaj nije poništen zbog nedostatka interesa projektanata. Naprotiv, pristiglo je ukupno pet ponuda. Nije poništen niti zato što potencijalni projektanti nisu ispoštivali svaku, pa i najmanju sitnicu koje su im Hrvatske ceste zadale u natječajnoj dokumentaciji.

Četiri ponuđača ispunila su sve uvjete, mahom je riječ o hrvatskim tvrtkama, ali nijedan od njih nije dobio posao. Razlog? Greška u pripremi natječajne dokumentacije koja je toliko banalna da budi sumnju u želju Hrvatskih cesta da natječaj uspije. Naime, nepoznat netko tko je u ime Hrvatskih cesta bio zadužen za pripremu natječajne dokumentacije, objavio je „troškovnik u programu Excel, sa skrivenim stavkama koje nisu bile zaštićene na način da se onemogući njihovo popunjavanje“. Zbog problema koji se mogao riješiti doslovno jednim klikom miša, nije ispunjeno „načelo jednakog tretmana“ među ponuditeljima. Stoga, eto, povjerenstvu ne preostaje ništa drugo nego li da naručitelju, Hrvatskim cestama, preporuči da se natječaj poništi.

 Nova odgoda

Odluka o poništenju odgodit će izradu projektne dokumentacije za najmanje godinu-dvije, s obzirom da je i ovaj natječaj, prije nego što se poništio, trajao deset mjeseci. Kada se tomu pribroji da je za sâm posao novelacije predviđen vremenski rok od dvije godine, prilično je izgledno da se posljednji dio ceste, koja više nije autocesta, a niti brza cesta, neće dovršiti prije početka idućeg desetljeća, koliko god nas određeni političari pokušavali uvjeriti u suprotno.

Kao što znamo, 17 kilometara duga dionica od Farkaševca do Bjelovara na papiru je prešla dugačak put od brze ceste koja je unaprijeđena u autocestu, da bi potom bila ponovno degradirana u brzu cestu, a u posljednjoj verziji u cestu sa samo jednim trakom, dakle najobičniju državnu cestu. Ali, uz napomenu da će se projektirati u dvije faze, s tim da bi u drugoj fazi postala brza cesta. Ostavit će se, dakle, dovoljno prostora sa strane da se jednog lijepog dana asfaltira dodatni trak. No, ta takozvana faza dva novelacije također ima svoj rok izvedbe, a to je više od godinu dana.

 Ništa bez Europe

Šlamperaj s natječajem za projektiranje dionice Farkaševac – Bjelovar neodoljivo podsjeća za gotovo jednak šlamperaj kojem smo svjedočili u jesen 2011. godine, kada je poništen prvi javni natječaj za izvođača radova na izgradnji pruge Sv. Ivan Žabno – Gradec. Naime, gotovo istog dana kada je sporni natječaj HŽ Infratrukture objavljen, iz dobro upućenih izvora doznali smo da je napisan s ciljem da se nikada ne realizira, a ta se informacija, na žalost, pokazala točnom. Naš izvor tada nas je uvjeravao da će se jedan od izvođača žaliti te poništiti natječaj, i to zato što je u HŽ-u postojala struja koja je željela da se pruga gradi EU novcem, a u tom trenutku nije bila pripremljena natječajna dokumentacija za prijavu na EU fondove. Vrijeme je pokazalo da je ta struja prevladala, a bilo bi potpuno logično da se isti scenarij realizira i po pitanju izgradnje ceste. Štoviše, na službenim internetskim stranicama Grada Virovitice potkraj ožujka, nedugo nakon što je poništen natječaj za novelaciju Farkaševac – Bjelovar, objavljena je vijest da je potpisan ugovor za izradu studije izvedivosti ceste Vrbovec 2 – Bjelovar – Virovitica – granica Republike Mađarske. Riječ je o podlozi za kandidiranje projekta na EU fondove, iz kojih je, baš kao što je bio slučaj i s prugom, moguće ostvariti povrat 85 posto investicije. Na taj način, izgradnja ceste sve do Mađarske koštala bi manje nego spomenutih 17 kilometara od Farkaševca do Bjelovara. Kao što se uvjerili u primjeru Pruge zvana čežnja, koja nam je obećavana više desetljeća, a počela se graditi tek nakon što je Europa osigurala novac, gotovo da i ne postoji mogućnost da se brza cesta izgradi nekim drugim modelom financiranja.

I. Kokoruš