Ivana Grgić dolazi iz Rovišća, juniorska je reprezentativka Hrvatske u stolnom tenisu. Sa samo 16 godina ponosno nosi titule 6. juniorke u Hrvatskoj, prvakinje regije, kategorizirane sportašice 3. kategorije, 3. juniorke u Gradu i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji 2017., a sada igra za Hrvatsku. Nastupala je za kadetsku i juniorsku reprezentaciju, a nedavno i za seniorsku i U21, na ITTF turnir challenge u Zagrebu, a sljedeći joj je turnir u Varaždinu na Croatia Openu.
– Najljepša stvar u stolnom tenisu je predstavljati svoju zemlju – reći će Ivana ponosno dok priča o igranju za reprezentaciju.

Česti treninzi

Stolnim tenisom počela se baviti sasvim slučajno. U parku Borik, gdje je na betonskom stolu prebacivala lopticu reketom, dok je njezina baka prebacivala rukom s druge strane. Uz nagovor trenera stolnog tenisa koji se tamo slučajno našao, došla je na trening da doživi sport na drugi način i od tad već deset godina uspješno raste kao sportaš. A čestim treninzima i ustajanjem rano ujutro, postigla je vrlo zapažene rezultate.

– Počela sam trenirati u vrijeme kada baš i nije bilo novaca i od tada sam prošla kroz svašta, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da ću jednoga dana predstavljati svoju zemlju, svoj grad i svoju općinu Rovišće – ističe Ivana.
Da je sve postalo ozbiljno govori podatak kako već sedam godina ima svoje sponzore (japansku tvrtku Yasaka). Svoje slobodno vrijeme koristi kao priliku za volontiranje u udruzi za autizam. Ivana ide u Medicinsku školu za zdravstveno-laboratorijskog tehničara i nakon toga bi voljela upisati edukacijsko-rehabilitacijski fakultet za defektologa u Zagrebu.

– Imam brata koji je dijete s invaliditetom, pa zbog njega to želim završiti. On mi je velika podrška u svemu tako da je to način da mu se odužim za sve. Ja sam se odlučila za medicinu zbog bolesnog brata. Brat i ja imamo istu želju – pomagati osobama s invaliditetom.

Iako sve što radi, radi iz ljubavi prema stolnom tenisu i vjeruje da bi se od toga moglo živjeti, radije bi završila svoju školu. I dok se sjeća i suza i smijeha, dobrih i loših trenutaka, priznaje da joj kroz glavu nikada nije prošlo da bi mogla odustati, a nije čak ni zamislila da će dogurati tako daleko, početi davati intervjue, biti u novinama ili da će je netko čak i prepoznati na ulici.

– Nikada mi nije bio problem ustati se rano ujutro i ići na trening jer to je ono što volim. Ono što mogu obećati jest da možete od mene još puno toga očekivati jer osjećam da mogu puno. Ali nećete me vidjeti da se žalim zbog srebra ili bronce. Na to se žale samo oni koji nisu vidjeli drugu stranu medalje, a ja itekako jesam – kaže Ivana.

Razmišljanje i kretanje

U ovih deset godina karijere bilo je zaista teško, no Ivana je uspjela i nije nezadovoljna, ali vjeruje kako bi situacija mogla biti bolja. Stolni tenis je ipak igra u kojoj je potrebno puno razmišljanja, kao i kretanja. Idealan je sport za razvoj motorike i koordinacije, a ne zahtijeva visok stupanj tjelesnih predispozicija. Potrebna je jedino, kao i u svemu što radimo, potpora najbližih. S reprezentacijom je Ivana prvi put nastupala 2016. godine kada je bila pozvana da nastupa u Bratislavi i sljedeći put ide upravo tamo gdje je započela – u Bratislavu. S prepoznatim talentom i kojom godinom iskustva više.