Čitave prošle i polovicom ove godine na području županijskog Ureda državne uprave nije sklopljen niti jedan brak maloljetnika, potvrdila je za Bjelovarac predstojnica Ureda Branka Saks. Ova informacija nameće zaključak kako se i bjelovarsko područje sasvim uklapa u opću društvenu sliku i diktate „novoga doba“ koje je donijelo sve nepovoljniju egzistencijalnu klimu. Mladi joj se povinuju sve dužim skrivanju pod skutima roditeljske sigurnosti, a izricanje sudbonosnog „da“ odgađaju u nedogled.

 „Novo doba“

Čini se kako je vrijeme pregazilo i sklapanje brakova maloljetnika, koji su pred samo dva do tri desetljeća bili uobičajena pojava. Doduše, bračne zajednice u kojoj supružnici po svojoj životnoj dobi jedva da su zajedno mogli skupiti 30 godina, obično su se pripisivali navadama romske zajednice, no čini se kako su i ovi običaji spremljeni u ropotarnicu povijesti. Ako se u današnje vrijeme i sklopi neka bračna zajednica u kojoj oba ili jedno od partnera nije napunilo 18 godina, onda je najčešće u pitanju maloljetnička trudnoća i želja obitelji da se dijete ne rodi prije bračnog prstenja na ruci.
No, u takvim slučajevima prije izlaska pred matičara valja premostiti čitavi niz prepreka koje pred njih postavlja Obiteljski zakon. Predstojnica Branka Saks pojašnjava kako je sklapanje braka maloljetnih osoba po članku 25. Obiteljskog zakona dozvoljeno samo kao iznimka te je potrebna dozvola suda da maloljetna osoba može sklapati brak, što se utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku. Primjerice, je li osoba psihički i fizički spremna za brak te je li sklapanje braka u interesu maloljetne osobe koja mora imati najmanje 16 godina. U postupak se uključuju i Centri za socijalnu skrb, a godišnja izvješća bjelovarskog Centra, potvrđuju kako je 2015. godine dano pet mišljenja o opravdanosti prijedloga maloljetnika za dopuštanje sklapanja braka, a prošle godine tek jedno.

 Dogovorni brakovi

Kako se to radilo prije 30-ak godina u bjelovarskoj zajednici Roma Lovara, živo se sjeća Stevo Đurđević Kum, danas predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Bjelovara.

-U prvi sam brak ušao sa 16 godina, poštujući tradiciju mojih predaka, prvenstveno roditelja. U to je vrijeme u našoj zajednici bilo na snazi „običajno i dogovorno pravo“ ranog sklapanja bračnih zajednica djece i od 14 i 15 godina. Premda u obiteljskom albumu nemam ni jedne fotografije, živo se sjećam svog svadbenog pira na kojemu je oko 150 uzvanika pjevalo i plesalo dva dana i dvije noći – priča naš sugovornik.

Premda je, kaže, od samoga početka osjećao da taj brak neće biti dugoga vijeka, tim prije što je volio učenje i knjigu te nastavio školovanje, Stevo je nekoliko godina kasnije odlučio napustit ovakvu bračnu zajednicu i staviti vjenčani prsten na ruku svoje sadašnje supruge Nevenke, koju je, kaže, prije toga volio punih 20 godina.

-Zanimljivo, na našoj je svadbi bilo i naše troje djece pa sada već uvelike uživamo u unucima – kaže Kum.
Premda je još od 90-ih aktivni sudionik borbe za romska prava, prvenstveno na školovanje i zapošljavanje, napominje kako su već zaboravljeni običaji brakova maloljetnika imali i svoju pozitivnu stranu.

-Naravno da nisam pobornik takvih brakova, ali oni su prvenstveno nastajali iz međusobnih prijateljstava i poštovanja romskih obitelji. Mladenci, koji su zapravo još bili djeca, poštovali su odluke roditelja koji su im bili snažni autoriteti i njihova se riječ morala slušati. Mladi bračni par odrastao je u zajednici sa starijima koji su ih učili životu i navikama uzajamnog uvažavanja i poštivanja običaja – kaže naš sugovornik.

S druge pak strane, ipak mu je, veli, draže što su ovakvi običaji postali već dijelom prošlosti i obiteljskih sjećanja te što je i on jedan od aktivnih sudionika kidanja lanca tradicije u koju više nema povratka.