Daniel Bugarinović samo je na prvi pogled sasvim običan 5-godišnjak. Možda tek malčice povučeniji od većine svojih vršnjaka. To i ne treba čuditi, s obzirom da je ovaj mališan iz Kostanjevca nedaleko od Bereka, velik dio svog života proveo po liječničkim ordinacijama i bolnicama. Danielu su prije dvije godine liječnici dijagnosticirali imunodeficijenciju, ozbiljno stanje organizma koje vrlo lako može ugroziti život. Zbog iznimno oslabljenog imuniteta, Daniel se konstantno bori s dermatitisom, upalama kože, čestim proljevima, upalom jetre, artritisom i brojnim drugim zdravstvenim tegobama.

-Kad smo prije tri godine krenuli kod liječnika, isprva nisu znali o čemu se radi. Potom su ga godinu dana liječili od celijakije. Međutim, od toga mu je bilo još gore. U Klaićevoj bolnici u Zagrebu prošao je sve moguće pretrage da bi na kraju liječnici zaključili da je riječ o imunodeficijenciji. Dodatni problem Danielu stvara parazit cryptosporidium koji se, kako su nam objasnili liječnici, nalazi u vodi i uglavnom ne šteti ljudima, no u slučaju oslabljenog organizma, kakav je Danielov, može biti koban – priča nam dječakova majka Sabrina, dok nam pokazuje osip i rane na nogama svoga sina. Danielovi prstići su pogrbljeni od artritisa, a majka nam svjedoči kako često trpi strašne bolove u zglobovima.

 Potencijalni donori

-Najgore je bilo prošle godine, kad je bolest kulminirala. Daniel je posve oslabio, imao je svega 11 kilograma. Izgledao je kao kostur, samo mu je trbuščić bio velik i napuhnut zbog bolesti. U bolnici su ga zvali mali Afrikanac – prisjeća se otac Slobodan.
Nakon brojnih pretraga, liječnici su zaključili kako dječaku može pomoći jedino transplantacija koštane srži pa su potencijalnog donora krenuli tražiti među članovima obitelji. Kad su pretragama podvrgnuli Danielovog brata, 3-godišnjeg Damiana, potvrdile su se najcrnje slutnje njihovih roditelja. Damian boluje od iste bolesti kao i Daniel, i ne samo da ne može biti bratu donor, već i sam treba koštanu srž.

-Slutili smo to jer je i Damian slično pobolijevao. No, kod njega bolest još uvijek nije tako izražena. Ipak, oboje su pod stalnim nadzorom liječnika koji potencijalne donore za njih dvoje traže u svjetskom registru – kažu roditelji. Nada im se u posljednjih nekoliko mjeseci probudila tri puta. Jedan od donora ipak se nije pokazao kompatibilnim, drugi je odustao, a hoće li treći donor za dječake iz Kostanjevca doista biti treća sreća, trebalo bi se znati kroz nekoliko tjedana, nakon što se hrvatski liječnici konzultiraju s kolegama iz Njemačke. Roditelji se svaki dan mole da će dobiti potvrdan odgovor. No, u međuvremenu pod hitno moraju riješiti stambeno pitanje, s obzirom da će njihovi dječaci nakon operacije morati boraviti u strogo sterilnim uvjetima. Bugarinovići trenutno žive u trošnoj kućici u Kostanjevcu, u kojoj nema sanitarnog čvora, koja je puna vlage i nimalo prikladna za život s dvoje teško bolesne djece.

 Veliki troškovi

-Nemamo čak niti vode iz bunara, nosimo je iz susjednog dvorišta. Zidovi su puni vlage. Sami si ne možemo priuštiti novu kuću. Jedini prihodi su nam socijalna pomoć, moj porodiljni i Danielova invalidnina, što iznosi oko 5 tisuća kuna mjesečno. Suprug uspije nešto zaraditi popravljajući automobile, no sve je to malo. Teško uspijevamo pokriti sve troškove. Puno nas koštaju odlasci u Zagreb kod liječnika, neke lijekove, a piju ih 11 vrsta, moramo doplatiti ponekad i 700 kuna mjesečno, vodu za djecu moramo kupovati, obojica zbog stalnih proljeva nose pelene… – priča nam Sabrina sa suzama u očima. Iako ima i trećeg sina Dominika (1), ova požrtvovna majka niti jednom nije starije dječake ostavila same u bolnici. Za vrijeme najveće Danielove krize, priča nam, u visokom stupnju trudnoće, mjesec dana prespavala je kraj svoga sina na neudobnoj bolničkoj stolici jer si nije mogla priuštiti drugačiji smještaj u Zagrebu.

-I bez plaćenog smještaja, imali smo troškove. Dok je tamo, čovjek treba nešto pojesti, kupiti nešto djetetu. Sad nas iz bolnice znaju nazvati iznenada, kad im se oslobodi termin za neku pretragu, što je vrlo nezgodno ako baš u tom trenutku nemamo novaca. Znalo se dogoditi da smo, nemajući drugog izbora, u takvim situacijama prodali mobitele, jednom čak i svjetla s auta – priča nam Sabrina. Ipak, ona i suprug ne gube nadu te vjeruju kako će uz pomoć dobrih ljudi nekako izgurati teško životno razdoblje koje je pred njima.

 Pristali na izlazak u medije tek nakon intervencije Općine i Centra

S obzirom da su adekvatni životni uvjeti glavni preduvjet za uspješan oporavak Daniela i Damiana nakon operacije, ovih dana u pomoć roditeljima su priskočili djelatnici garešničkog Centra za socijalnu skrb i Općine Berek koji nastoje pronaći novi dom za obitelj Bugarinović.

-Na žalost, sam Centar za socijalnu skrb nije u mogućnosti osigurati smještaj za obitelj, no kontaktirali smo Općinu Berek te se nadamo da ćemo zajedničkim snagama uspjeti nešto riješiti. Operativni zahvat na koji se spremaju dječaci je vrlo ozbiljan i bilo bi tragično da nakon takve operacije nešto pođe po zlu samo zbog neprikladnih životnih uvjeta u kojima borave djeca – kazala nam je ravnateljica Centra za socijalnu skrb Garešnica Ivančica Choudhury-Rebrović. Da se na pronalasku mogućeg rješenja radi, potvrdio nam je i načelnik Općine Berek Mato Tonković.

-Na žalost, trenutno nemamo objekt koji bi zadovoljio potrebe obitelji Bugarinović, no i dalje ćemo tražiti neko rješenje te vjerujem kako ćemo do operacije smisliti nešto – kazao je načelnik Tonković.

Inače, supružnici Bugarinović tek su nakon intervencije zaposlenika Općine Berek i Centra za socijalnu skrb pristali svoju priču podijeliti s javnošću, za koju je naša novinarska ekipa doznala još prije godinu dana. No, ranije nisu pristajali na razgovor.
-Znate kako neki ljudi na to gledaju. Nisam želio da netko upire u mene prstom i govori mi da se želim okoristiti na bolesti svoje djece. No, sad nam je stvarno pomoć potrebna. Naša djeca su nam najvažnija i zato smo se na koncu odlučili na ovaj korak – kaže Slobodan Bugarinović. Svi koji žele pomoći obitelji mogu im se javiti na broj telefona 098 181 4331.