Da hrvatska administracija zna građane zna dovesti do iznimno apsurdnih situacija, već je općepoznata stvar. Na svojoj je koži to osjetila i Danijela Vlašić, koja je nakon udaje 2007. iz rodne Banja Luke doselila u Bjelovar. Pet godina trajala je procedura dobivanja stalnog boravka, nakon čega je Danijela stekla pravo da se prijavi na Zavod za zapošljavanje.

-U Banja Luci sam završila srednju medicinsku školu općeg smjera. Na Zavodu su mi rekli da originalnu svjedodžbu, koja je bila na ćirilici, trebam prevesti na hrvatski odnosno latinično pismo, nakon čega mi je Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih odobrila da se prijavim na burzu rada. To je bilo 2013. godine. Nedugo nakon toga odobren mi je jednogodišnji staž u Općoj bolnici Bjelovar, koji sam uredno i odradila. Sljedeći korak je trebao biti polaganje državnog ispita – priča nam Danijela Vlašić. No, tu su za nju krenuli problemi koji traju već dvije godine. Naime, nakon što je od Hrvatske komore medicinskih sestara zatražila odobrenje za polaganje državnog ispita, iz te su je organizacije obavijestili kako je njezina svjedodžba – nevažeća.

Začarani krug apsurda

-Bila sam u šoku i odbijala sam povjerovati u to, s obzirom da mi je Agencija na temelju te iste svjedodžbe odobrila odrađivanje staža u bolnici. Ponovno sam zatražila pomoć u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, no ni oni nisu znali što učiniti. Tek nakon što sam angažirala odvjetnika, koji je poslao dopise u Komoru i Ministarstvo, iz istog su mi odgovorili da imam dvije opcije – obaviti tzv. razdoblje prilagodbe, drugim riječima još tri godine besplatno raditi u zdravstvu, ili položiti razliku predmeta – prisjeća se Vlašić. S obzirom da je godinu dana već praktički volontirala u sustavu odrađujući staž, odlučila se, kaže, za drugu opciju. No, tu su se pojavili novi problemi.

-Iz Komore su me obavijestili da spomenutu razliku predmeta ne mogu položiti u bjelovarskoj Medicinskoj školi, koja je bila moj prvi izbor. Javili su mi kako su za to ovlaštene samo četiri škole u Hrvatskoj – u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu. Zbog blizine, odlučila sam se za zagrebačku Školu za medicinske sestre Mlinarska. No, ondje su mi rekli da oni nikada nisu imali takav slučaj, da ne znaju kako bi proveli taj postupak, drugim riječima, da mi ni oni ne mogu pomoći – priča nam Vlašić. Uslijedili su novi službeni dopisi u Ministarstvo i Komoru na koje naša sugovornica i njezin odvjetnik još uvijek čekaju odgovore. S obzirom da čitava procedura prema njihovom mišljenju jednostavno traje predugo, odlučili su se za istup u medijima. Vlašić kaže kako ju je ovo iskustvo izuzetno razočaralo te kako, kad je prije deset godina odlučila doći u Hrvatsku, nije ni sanjala da će doživjeti nešto takvo.

Socijalni slučaj

-Imam dvoje djece. Sara ima devet, a Aleks osam godina, i on je dijete s posebnim potrebama. Živimo od suprugove plaće koju zaradi u građevini i nije nam nimalo lako. Nije mi jasno kako je moguće da postoji takav nesrazmjer u odlukama državnih institucija. Jedna mi je prihvatila svjedodžbu i dopustila mi odrađivanje staža, a sad za drugu isti taj papir ne vrijedi ništa. Znači li to da sam i staž odradila “na crno”, i to uz blagoslov države? Ja samo želim raditi, a država me prisiljava da budem socijalni slučaj – očajna je Bjelovarčanka. Dodaje kako je do sada napravila sve što se od nje tražilo. Da bi dobila hrvatsku domovnicu, naučila je Ustav RH, polagala testove iz poznavanja latiničnog pisma, kulturne bašine i sl. Spremna je učiniti i sve drugo što se ondje traži. No, prije toga se, čini se, državne institucije među sobom trebaju dogovoriti oko načina na koji to može učiniti. U međuvremenu, naša sugovornica gubi dragocjeno vrijeme, a sustav kvalitetnog radnika, kakvih navodno, kako konstantno slušamo u medijima, u hrvatskom zdravstvo kronično nedostaje.

Ministarstvo već godinu dana potvrđuje cjenik

Neposredno prije zaključenja ovog broja Bjelovarca, iz Hrvatske komore medicinskih sestara pristigao nam je odgovor vezan uz slučaj Danijele Vlašić koji, kako doznajemo, nije usamljen. Razlog zbog kojeg se naša sugovornica, ali i više drugih medicinskih sestara i tehničara koji su se školovali u nekoj od zemalja izvan EU i čije diplome i svjedodžbe se u našem sustavu ne priznaju automatski, poput europskih, nisu u mogućnosti zaposliti u Hrvatskoj je krajnje bizaran. Naime, u Komori su nam potvrdili kako je Ministarstvo zdravstva doista ovlastilo četiri spomenute hrvatske škole za provedbu dopunske mjere u reguliranoj profesiji medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar, međutim zapelo je s cjenikom za polaganje razlike predmeta.

-Prijedlog Cjenika za provedbu mjera, koji je izrađen od strane spomenutih ovlaštenih škola, u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, unatoč učestalim zamolbama, nije do danas dobio suglasnost Ministarstva zdravstva iako je Zakonom propisano kako se detaljna pravila kojima se uređuju dopunske mjere kao i visina naknade troškova provedbe utvrđuju pravilnikom nadležnog središnjeg tijela državne uprave – stoji u službenom dopisu iz HKMS-a.

Na potvrdu spomenutog cjenika čeka duže od godinu dana. Teško je povjerovati da je za provedbu takvog administrativnog postupka doista potrebno toliko vremena pa se usuđujemo reći kako je i u ovom slučaju, kao i u nizu sličnih o kojima smo već pisali, riječ isključivo o aljkavosti državnih službenika za koje su stvarni ljudi prečesto samo brojevi na papiru.