Zasigurno ne postoji Bjelovarčanin koji nije posjetio ili, u najmanju ruku, čuo za poznati bjelovarski buvljak u Ulici Brune Bušića. Četvrtkom i subotom ujutro na tu lokaciju dolazi mnoštvo ljudi iz grada i okolice, pa čak i iz susjednih gradova, kako bi pronašli nešto neobično i jeftino. Sve njih već dugi niz godina promatra i jedan od najdugovječnijih tamošnjih prodavača Miroslav Poropatić. I prošlog je tjedna na pod raširio veliku ceradu i izložio brojne predmete. Alat, posuđe, slike i razne druge starine samo su dio njegovog prodajnog asortimana.

Muškima alat, ženama odjeća

-Ovamo donosim sve što uspijem nabaviti, ali uglavnom gledam da to budu stvari koje će ljudi najprije kupiti. Muškarci uvijek traže alat i stare aparate iz kojih uzimaju dijelove, dok žene uglavnom dolaze zbog odjeće – pojašnjava Miroslav koji se jako dobro sjeća sjeća svojih početaka na prepoznatljivom bjelovarskom placu. Kada je prije desetak godina krenuo prodavati na buvljaku koji se tada nalazio u središtu grada, veselio se svakom dolasku. Sjeća se vesele atmosfere za koju je bilo zaslužno i po nekoliko stotina prodavača i kupaca, nadglasavanja da bi se privuklo kupce i, onog najvažnijeg, odlične zarade. Danas, potpuno drugačija slika.

– Pa buvljak su i premjestili na ovu lokaciju jer je sve manje ljudi počelo dolaziti i više nije bilo potrebe za velikim prostorom kod glavne tržnice. Nije to više nije to, ovo danas dovoljno je samo za preživljavanje – govori Miroslav. Ipak, osim što to radi za sebe i svoju obitelj, na svoj posao gleda i kao na pomoć onima koji si ne mogu priuštiti nove stvari. Prodavači stvari nabavljaju uglavnom na zagrebačkim buvljacima ili kod ljudi koji se rješavaju starih stvari. Prema Miroslavovim riječima, dvije vrste ljudi posjećuju buvljake. Prvi su oni koji dolaze iz potrebe, po odjeću i ponešto namirnica te za njih uvijek ima strpljenja i razumijevanja. Drugi na buvljak dolaze izletnički, a ako slučajno nabasaju na nešto što ih zanima, obavezno pokušavaju smanjiti cijenu.

Dvostruka vrijednost

-Nemam problem sa cjenkanjem, ipak je to duh buvljaka, a na kraju se uvijek sve proda na obostrano zadovoljstvo. Najskuplja stvar koju sam prodao koštala je 300 kuna, radilo se o jednoj umjetnini koju sam dobio od ljudi koji su rušili kuću pa su se rješavali stvari – objašnjava. Po njegovom iskustvu, ako netko stvar na buvljaku plati 300 kuna, zna se da je njezina vrijednost barem dvostruko veća, no Miroslavu je zauvijek ostala nepoznanica točna vrijednost spomenute slike.
Slična iskustva imao je Zdravko Brnić iz Nove Rače. Kod njega smo pronašli polirku podova i pločica staru više od 40 godina. Autentičnog izgleda, sasvim ispravna i kvalitetna alatka, u njegove je ruke došla od starog bračnog para koji ju je koristio godinama. Zanimljivo je da Zdravko stare stvari prodaje u više gradova, a najdraži od njih mu je Karlovac.
– Tamo su ljudi jako susretljivi i dolaze s namjerom te rijetko odlaze praznih ruku. Možda nije lijepo reći, ali Bjelovarčani su jako teški, sve bi htjeli novo i za dvije kune – kroz smijeh je kazao Zdravko.