Čast da u večeras zatvori 12. izdanje DOKUarta pripalo je Đuri Gavranu. Ovaj bjelovarski filmaš sa zagrebačkom adresom redovit je gost bjelovarskog festivala dokumentarnog filma, a ovaj puta bit će prikazan njegov najnoviji film, “Vijesti iz Laayouna”, film čiji je nastanak trajao, nekako simbolično, punih 12 godina.

-Rad na ovom projektu započeo sam još davne 2005. godine. Tada nisam imao nikakve veze s filmom, studirao sam grafički dizajn i bavio se fotografijom. Sve je krenulo iz čiste znatiželje i traženja nove destinacije za putovanje. Prijatelj Matija i ja smo htjeli otići van Europe. Prvi na redu je bio Maroko pa da vidimo što ima još malo južnije, kad ono veliki naslov: Zapadna Sahara, posljednja afrička kolonija – otkrio je Gavran i dodao da su se vrlo brzo upoznali sa statusom i problematikom Zapadne Sahare, u kojoj se sukob počeo još 70-ih godina, a posredstvom UN-a tamo je sada na snazi krhko primirje.

Život u koloniji

-Mjesecima mi je u glavi tada odzvanjala riječ kolonija. Je li moguće da kolonije još postoje? Kako se ondje živi, bila su neka od pitanja koja su mi se motala po glavi. Odlučili smo tada po prvi put uz fotoaparate uzeti i kameru i pokušati napraviti film o posljednjoj afričkoj koloniji. To je bila čista “gerila” produkcija. Nakon više od dva mjeseca putovanja shvatili smo da nismo napravili ništa, da je snimanje u okupiranom području gotovo nemoguće i da trebamo potražiti druge načine ako želimo napraviti film.

Sljedeće dvije godine odlazio sam u izbjegličke kampove na zapadu Alžira i tamo sam u zadnjem odlasku 2008. godine snimio cijeli film – rekao je Gavran i dodao da film “Vijesti iz Laayouna” prati skupinu momaka koji su prebjegli iz okupiranog teritorija Zapadne Sahare u izbjegličke kampove. Glazba je njihovo glavno oružje u borbi za slobodnu domovinu, s ovim filmom Gavran je proljetos osvojio i posebno priznanje Vaclav Havel na prestižnom “One World” festivalu u Pragu, a u svijet filma ušao je preko fotografije.

-Dugo mi je trebalo da prihvatim kameru i krenem snimati, a nakon nekoliko kratkih filmova shvatio sam kolika je velika uloga snimatelja u dokumentarnom filmu. Za razliku od igranog film u dokumentarnom filmu snimatelj puno više sluša i intuitivno reagira za vrijeme snimanja te kvalitetom reakcije na zatečeno stvara materijal koji redatelj kasnije koristi u montaži. Upisivanjem odsjeka dokumentarne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu želja mi je bila da postanem što bolji snimatelj dokumentarnih filmova, ali me režija uzela više nego sam očekivao i danas mi je to profesija.

Ono što najviše volim je snimati vlastite filmove kada uvjeti do dopuštaju – istaknuo je Gavran, koji se za sada nema želju baviti igranim filmom, a najviše ga privlače teme koje ga osobno pogode i na koje ima potrebu reagirati kroz film.

 Popularni “Kelti”

-Svašta sam do sada obrađivao u filmovima: ratom prekinuto prijateljstvo, iskorištavanje migrantskih radnika, kolektivnu ratnu traumu, vjenčanje kao biznis, nasilje u obitelji, probacije, nemoć azilanata protiv sistema… Što se neke nove bjelovarske priče tiče siguran sam da će prije ili kasnije nešto iskrsnuti. Ovdje imam puno prijatelja i poznanika, roditelji mi žive u Bjelovaru, dolazim povremeno i imam priliku promatrati ovaj grad dijelom iznutra, a dijelom izvana, tako da će me nešto sigurno pogoditi na što ću poželjeti reagirati – kazao je Gavran, čiji je film “Kelti” o navijačima NK Bilogorac iz Velikog Trojstva i dalje omiljen među bjelovarskom publikom, a osim njega na prijašnjim izdanjima DOKUarta prikazani su i “Presuda” te “Veliki dan”.

-Često montaže dokumentarnih filmova traju jako dugo, od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Razlog tome je to što se snimljeni materijal uvijek razlikuje od početnog zamišljenog scenarija, a u montaži se može napraviti stotinu različitih filmova. Redatelj skupa s montažerom dugo traži put do prave verzije s kojom je u konačnici zadovoljan. Tako je i za “Vijesti iz Laayouna” od početne ideje do premijere bilo potrebno punih 12 godina – zaključio je Gavran.

Bjelovar je postao važno odredište za dokumentariste

DOKUart je postao jedan od kulturnih prepoznatljivosti Bjelovara i jedna od odrednica kulturnog identiteta grada Bjelovara, a Gavran ističe da je ovaj festival specifičan iz nekoliko razloga.

-Jako je malo manifestacija koje slave dokumentarni film kao filmski rod. U Hrvatskoj među stotinu festivala još su samo ZagrebDOX i Liburnija film festival, i možda pokoja nova inicijativa orijentirani isključivo na dokumentarce. Ono što DOKUart izdvaja iz drugih festivala je što nema natjecateljski program i žiri koji dodjeljuje nagradu, već je publika glavna i odgovorna za proglašenje pobjednika. Glavna selektorica festivala je uvažena dokumentaristica i selektorica velikih svjetskih festivala Rada Šešić koja ima sveobuhvatni uvid u svjetsku produkciju dokumentaraca i koja za bjelovarsku publiku pažljivo odabere izvrsne i aktualne filmove iz Hrvatske i svijeta. Ovako strukturiran festival prepoznat je u Hrvatskoj kao jedinstven i vrlo je drago odredište svakom iz hrvatske i svjetske dokumentarističke scene – ističe Gavran.

Žongliranje s više projekata od jednom

Kad netko kaže da se bavi filmom, prva asocijacija je vjerojatno Hollywood i svijet glamoura, no kako zapravo danas živi jedan redatelj dokumentarnih filmova u Hrvatskoj?

-Danas u Hrvatskoj jako malo ljudi živi isključivo od dokumentarnog filma. Postoje razne vrste angažmana za redatelje dokumentarnog filma. Ono što najviše volim raditi su autorski dokumentarni filmovi lišene bilo kakvih formata, rokova i zadatosti. To su filmovi koji dolaze duboko iznutra, pogonjeni su snažnom osobnom motivacijom i rade se godinama. Od njih se naravno ne živi, za njih se živi. Druga vrsta projekata su televizijski dokumentarci koji imaju određene zadatosti i pružaju više ili manje slobode u režijskoj i produkcijskoj izvedbi, a treća vrsta angažmana su namjenski i edukativni dokumentarci koji se uglavnom rade za nevladine udruge koje oni kasnije koriste u svom radu. Trenutačno uspjevam žonglirati između više projekata u isto vrijeme. Radim na razvoju dokumentarne serije o Dobroj ekonomiji, počinjem s montažom novog autorskog filma, završavam kratki dječji dokumentarni film za HRT te pregovaram za nekoliko drugih potencijalnih projekata – otkrio je Gavran.