Kada je prvi put prije šest godina Darko Frelih zaplovio u posve novo iskustvo, nije niti slutio da će postati dio pobjedničke ekipe. Dok su se u najjužnijoj hrvatskoj dolini, dolini Neretve, bjelovarski Argonauti popeli na tron, tom bjelovarskom stolaru potekle su suze radosnice. Jer, lađu u kojoj su ostvarili povijesni uspjeh, on je izradio vlastitim rukama. Danas iza sebe već ima golemo iskustvo u tom poslu, a naprijed ga stalno tjera entuzijazam naših veslača i veslačica. Ovih dana priprema se za početak izrade treće lađe. Itekako su ju, kaže, zaslužile bjelovarske Nereide. Prvu je napravio Argonautima, a onda i Šumarima, sada su, ističe, na red došle i djevojke.

 Spašavanje olupine

-Kada sam ih ugledao kod Opuzena kako su druge u srazu s iskusnim Gusaricama iz Metkovića, nitko ne bi vjerovao da im je to prvo natjecanje, izgledale su kao da već veslaju stotinu godina – ponosan je Darko. No, priča, isprva nije bilo jednostavno doći do idealne sheme za izradu plovila kojim će bjelovarski veslači i veslačice odrađivati treninge. Prvu potpuno raspadnutu lađu u Darkovu radionicu Argonauti su donijeli s Neretve i bila je stara preko stotinu godina. Dok je on izvodio majstorske vratolomije ne bi li ju vratio u život, dečki su služili kao fizička snaga jer lađa teži oko 700 kilograma.

– Tomislava Smrčeka znam od malih nogu. Rastao je u susjedstvu i upravo me on zamolio da pokušam nešto napraviti kako bi imali čime vježbati. Prije mene su kod drugog majstora potražili pomoć, ali on ih je odbio jer mu se činilo kako se ništa ne da učiniti. Meni je to bio izazov i malo po malo uspio sam. Dobili smo mi dolje na Neretvi i neke sheme, ali mi se čini da su nam namjerno dali one koje ne valjaju pa sam morao kombinirati po svome. Prvu sam lađu radio oko tri mjeseca, sada mi ne treba više od mjesec dana – priča Darko.

“Mali” problem je imao kada je shvatio da mu cijelih 7,75 metara lađe neće stati u radionicu, ali nije trebalo puno da se odluči na rušenje zida do garaže. Da mu ništa ne predstavlja problem kada su lađari u pitanju, dokaz je i preko 300 izrađenih vesala. No, Darku to nije prvi susret s brodogradnjom. U mladim danima izradio je 12 maketa velikih brodova sve od dijelova koje je sam izradio. Nažalost, požar obiteljske kuće progutao ih je zauvijek.

 Obiteljska tradicija

-U mojoj obitelji stolarstvo je tradicija. Majstor stolar bio je i moj pradjed, potom djed, otac i sada ja. Osim talenta i ljubavi prema tom poslu od njih sam naslijedio i neke strojeve koje i danas upotrebljavam, ali i vrlo vrijedne knjige. Iako su na njemačkoj gotici, sheme i objašnjenja u njima prilično mi posluže. Tako sam došao do idealnog rješenja za bjelovarsku lađu koja je puno plovnija od drugih. Kobilicu izrađujem od hrastovine, a vesla i oplatu od smreke – doznajemo od bjelovarskog majstora koji je, kaže, svoje prve stolarske proizvode izrađivao već sa deset godina. Danas je prilično usporio, nažalost i zbog teškog ranjavanja u Domovinskom ratu, ali snaga koju mu daju naši veslači i njihova ljubav prema “starom” sportu Darka oporavlja na očigled. I sam priznaje da mu je u proteklih 66 godina života ovo danas najdraži stolarski hobi.