Kao i većina drugih gradova, tako i Bjelovar ima pojedine unutarnje zemljopisne odrednice, među kojima su u današnjoj uporabi ostali Vojnović, Logor ili Radničko naselje koje je jedino priskrbilo i alternativni naziv Picindol. Ali, postoji i dio grada čiji naziv pamte samo oni koji su se u njemu rodili ili odrastali, a danas je gotovo iščezao iz svakodnevne uporabe. Riječ je o nekadašnjoj Topljakovoj, a danas Vukovarskoj ulici, koja se proteže od mosta pokraj groblja sv. Andrije prema Đurđevcu, i bila je već ucrtana u prvim gradskim zemljopisnim kartama iz 1772. A zvala se Švajcarija.
Premda rijetki, starosjedioci ni danas ne mogu odgonetnuti porijeklo imena, neki povijesni podaci ukazuju da bi ishodište trebalo tražiti u prvoj polovici 19. stoljeća kada je na tom prostoru počelo intenzivno naseljavanje obrtnika s područja Austro-Ugarske i Njemačke, odnosno, u uobičajenom rječniku, „Švaba“, čemu se priklanja i Tomislav Matić iz bjelovarskog Gradskog muzeja.

Zagonetno ime

No, propitkujući i taj dio, teško je potvrditi je li u izričaju došlo do nekih promjena pa je možda naziv bio i Švarcarija. Kako bilo, uz nekadašnji blatnjavi put postupno su počele nicati kuće pa se tako između dva rata doselila i obitelj Vrhovnik, čija peta generacija i danas živi u Švajcariji.

-Moj djed, povratnik iz Prvog svjetskog rata, došao je ovamo s petero djece i radio kao poštar, a po pričanju nekih starijih žitelja, između dva rata su počele nicati prve kuće kojih je, gledajući od mosta iznad industrijskog kolosijeka bilo više na lijevoj nego desnoj strani ulice. Nakon završetka Drugog svjetskog rata upravo na dijelu desne strane ulice postojala je ekonomija na kojoj su pod budnim okom stražara radili zatvorenici – kaže Veljko Vrhovnik.

No, sredinom 50-ih godina u ulici je sve više novih ili obnovljenih krovova koji su bili jasnim znakom kako dolaze novi žitelji. Nije nedostajalo dječje cike koja se razlijegala, posebice tijekom zimskih mjeseci, jer je Švajcarija bila idealna, ne samo za sanjkanje, nego i skijanje, s obzirom na brojne padine koje su vodile prema željezničkoj pruzi Bjelovar-Kloštar, među kojima je bila najpopularnija ona u današnjoj Bilogorskoj ulici.

Nesputano djetinjstvo

-To su bili nezaboravni dani kada su ulicom prolazili konji sa saonicama za koje smo spretno vezali svoje sanjke, da bi nas nakon spuštanja ponovo vraćale prema mostu i tako u nedogled. Ali, jednom od najvećih misterija našeg djetinjstva bilo je protuzračno skolnište koje se nalazilo uz prugu prema Paromlinu, i to u blizini jednog današnjeg trgovačkog centra. O njegovoj unutrašnjosti su kružile kojekakve priče i kada smo konačno, ispitujući vlastitu hrabrost, s bakljama ušli u taj dio podzemlja, nismo pronašli ništa od onoga što je golicalo našu maštu, ali smo vjerovali kako u tom mračnom prostoru ipak „postoji nešto“. Gotovo je nepoznat i podatak kako se u blizini Švajcarije, točnije iza Plinare, nalazio gradski aerodrom gdje je sredinom 50-ih godina održan i aero-miting koji je mnogima ostao u neizbrisivu sjećanju – priča Veljko.

Uz taj dio grada se vežu i još poneke zanimljivosti, među kojima je nogometna tradicija braće Vrhovnik, legendarna gostionica „Kod Lajoša“, na samom početku ulice, i Brombauerova trgovina u kojoj se nabavljalo sve za kuću, a da se nije moralo ići „u grad“. Ovdje su doselila i trojica braće Šešić koji su se bavili trgovinom stoke, da bi jedan od njih, Dušan, kasnije otvorio poznatu gostionicu „Kod seljaka“. A upravo u njegovoj obitelji su rođene tri kćeri, stomatologinja Nada, slikarica Nena, i Bjelovarčanima najpoznatija, filmska režiserka i scenaristica Rada. U pamćenju mnogih ostala je Šešićeva šuma u blizini Bjelovacke koja je brojnima, kao pokojnom gimnazijskom profesoru Ivanu Ropcu, bila šetnicom, osnovnoškolskim nastavnicama „lektirom“ upoznavanja drveća i trava, a gradskim fakinima ili onima koji će to tek postati, značajnom karikom u dokazivanju zrelosti.
Među onima koji pamte prašnjavu ili blatnjavu cestu, prisno susjedsko ozračje, mirise češke i drugih kuhinja je i Nada Pirin koja je prve korake napravila u Švajcariji za koju će kazati kako je svojedobno, prema sastavu stanovništva, bila „Europa u malom“.

Pola selo, pola grad

-U vrijeme poraća nisu prevladavala isključivo poljoprivredna domaćinstva, iako su mnogi imali nešto zemlje i stoke, ali i radili u tadašnjim tvornicama. Taj se dualizam zadržao do sredine 50-ih godina kada poljoprivreda postupno isčezava, čime su moji vršnjaci bili na dobitku. Osim odlazaka u Fickov mlin, na obližnjim livadama se zadržavala voda koja se zimi ledila i već smo tada imali svoju „Zlatnu piruetu“. Pregršt je upečatljivih slika iz djetinjstva koje je bilo nesputano i radosno, igrali smo se „punim plućima“ i nikada nisam požalila što sam odrasla upravo u Švajcariji – razdragano će Nada.

Pričajući s veteranima ulice, Leom Lušičićem, Duškom Zorićem i Josipom Sodomkom, doznajemo kako je ovaj dio grada asfaltiran početkom 60-ih, a desetak godina kasnije dolazi i sve ostalo što se danas naziva komunalnom infrastrukturom. Kako je taj dio bio praćen i gradnjom novih kuća, danas ih je u kilometar dugoj ulici oko 80, s preko 300 žitelja, a Švajcarija je poznata i po tome što je baš u njenom središnjem dijelu niknula i prva bjelovarska Poslovna zona Istok s 15-ak pogona. Pri tome će naši sugovornici kazati da unatoč zaboravu nekadašnjeg imena, ovaj dio grada ostaje jednim od njegovih dijelova koji je zasigurno zadržao stari izgled, a prelazak preko mosta nikada nije bio branom odlaska mnogih i dalje od gradskog središta.


Švajcarija u brojkama
1772.
Godina kada je na tadašnjoj karti grada ucrtana i današnja ulica
1947.
Od te godine ulica nosi naziv Topljakova, a od 1991. Vukovarska
1962.
Godina kad šljunčanu cestu zamjenjuje asfalt
1
Dužina ulice u kilometrima
80
Broj kuća
300
Broj žitelja