Bez obzira što će vam vlasti sada iz sveg glasa gugutati da su od prvog trenutka, ma od Velikog praska, podržavale Denisa Hladiša za ravnatelja kina, ne vjerujte im ni trenutka. Na to mjesto, da se njih pita, trebao je doći netko njihov, ali eto, ti njihovi kandidati na kraju se nisu prijavili na natječaj, a i ta nekakva javnost se uzjoginila. Taj vražji Denis stalno je u tim filmovima, član je nekakvih strukovnih udruga, jedan od organizatora DOKUarta i, stranku na stranu, doista je najbolji, pa i jedini dobar kandidat. Ali ne bi on prošao ni slučajno, samo da se netko od naših udostojio javiti. Na kraju je ispalo da našim kandidatima obrazi nisu dovoljno zadebljali, a to im je neoprostiva mana.
Jer, kad obrazi dovoljno zadebljaju, onda će bez imalo srama ne nakon prvog poraza u, ne znam, recimo, da vidimo… Aha, u utrci za župana, već i nakon drugog poraza u utrci za župana i dalje tvrditi da se sâm svemir urotio protiv njih, pa samo zato nisu uspjeli pobijediti.
A kad ti stranku vodi osoba koja je dvaput nemilice i snažno popušila na izborima za župana, a da se nakon toga nije čak ni udostojila ponuditi ostavku članovima svoje stranke, onda znaš da je obraz kvalitetno zadebljao.
Pa onda imaš kolegu koji je samo jednom popušio izbore za, ne znam, sad stvarno lupam… gradonačelnika Bjelovara koji se opravdano pita – pa zašto bih ja trebao nuditi ostavku, kad je moj kolega popušio izbore dvaput, a ja samo jednom?! Kao da kaže pričekajmo s mojom ostavkom, prijatelji, bit će još izbora za popušiti. Evo, svečano obećajem da ću već nakon petog pušinga možda ponuditi ostavku.
I tu sad dolazimo do tog plijena.
Biti predsjednik stranke nije odgovornost, nije želja da narodu i članovima te stranke bude bolje, nego biti predsjednik stranke znači dijeliti plijen svojima. A tvoji su oni koji su tijekom predizborne kampanje pojeli najviše, nećemo bit prosti, bombona. Oni koji su radili one intelektualne poslove poput trganja plakata pod okriljem noći i anonimnog blaćenja protukandidata na društvenim mrežama. Znaš potrgat plakat? Ideš u Nadzorni odbor Komunalca. Da možeš biti direktor, stavili bismo te za direktora, ali šta ćeš, znamo da ti škola nije bila prva ljubav.
Takvim vojnicima, onima koji, kada im kažeš da skoče u bunar ne pitaju ni mogu li barem obući kupaće gaćice, treba podijeliti plijen. I onda zatražiti dio tog plijena nazad, jer znaš da će ti ga donijeti u celofanu na koljenima.
A svako tko se protiv toga pobuni, bez obzira tko je i što je radio u životu, bit će suspendiran odlukom nekakvog tijela za kojeg nitko ne zna tko su mu članovi, ali znaju kakav kapacitet ima onaj koji mu predsjeda.