Ribolov je velika ljubav Željka bertića iz Bjelovara.  Zbog toga je postao jedini proizvođač udica u Hrvatskoj!

Ribolovom se Željko bavi od najranijeg djetinjstva, još od kada je živio u rodnom selu Lukač, nedaleko Virovitice. Tada je često odlazio na obližnju rijeku Dravu, kojoj je ostao vjeran sve do danas. Naime, Željko isključivo lovi na Dravi i to na terenima kod Novog Virja i Križnice. Tu je i učlanjen u ŠRD „Smuđ“ Križnica. Od 1980. vodi ribički dnevnik, u kojeg unosi sve važne podatke o ribolovnom danu, vodostaju, temperaturi, ulovima, mamcima, priboru… Željko isključivo lovi somove. I upravo su somovi bili glavni „krivac“ za početak proizvodnje udica.

– Jedan nas je danima mučio na Laušu, na Dravi, priča Bertić. – Nikako da ga ulovimo. Udice koje smo mogli tada nabaviti bile su premale i jednostavno nisu imale „ono“ što treba imati jedna somovska udica, ni oblikom, ni veličinom. Nekako u to vrijeme bio sam na kuglačkom turniru u Njemačkoj i vidio mali pogon u kojem je njemački poduzetnik od žice proizvodio neke opruge. Palo mi je odmah na pamet da bih mogao i ja tako raditi – udice.

Udica za soma od 68 kilograma

Bogato znanje u izradi alata, koje je u početku stekao na radnom mjestu u „Tomi Vinkoviću“, a zatim na željeznici, drugom radnom mjestu gdje je mogao kuglati u prvoligaškom KK „Željezničar“, Bertić je pretočio u malu radionicu. Tu je izradio svoje prve alate, nabavio potreban materijal, i 1984. napravio prvu somovsku udicu.

Tako je krenulo. Onaj som s Lauša ubrzo je „pao“, a potom su zaredali i ulovi somova teških od 30-40 kg, te najveći od 68 kg, kojeg je ulovio na Križnici. Onih do dvadeset kilograma bilo je na stotine u proteklih trideset godina – sve na udice koje je proizveo u svojoj domaćoj radinosti u Bjelovaru.

Ubrzo nakon što je napravio prve somovske udice, dobar glas se pročuo i počeli su ga zivkati iz gotovo cijele tadašnje države. Proizvodnju je proširio i počeo proizvoditi udice za tržište. Povećao je broj modela udica za slatkovdoni i morski program, a njegove udice pročule su se i van granica zemlje. Otvorio je obrt i u maloj bjelovarskoj radionici godišnje je proizvodio i do 50.000 udica.

Od kako je u mirovini, registrirao je proizvodnju udica u okviru domaće radinosti i sada godišnje proizvede od 10 do 12.000 komada. Uglavnom su to dvokuke i trokuke udice za bućku za soma, udice za šarana, te za neke morske vrste, ali najviše za one krupne, kao što su tune i morski psi. Za varaličare širom regije proizvodi udice za jigg ribolov. U okviru „morskog“ programa proizvodi i trapule za lov velikog morskog crva – izvrsnog i veoma traženog mamca za ribolov na moru. Tu su i osti, te osti za podvodne puške i sidra.

Uvijek vjeran dravskom somu

Bertić svoje „unikatne“ ručno rađene udice izrađuje samo od vrhunskog materijala. Kako kaže, nabava materijala, prokrom i čelične žice, dosta je veliki problem, ali snalazi se zahvaljujući nekoliko firmi u Dežanvcu, Zagrebu i Bjelovaru. Iako je sve ručni rad, alatima koje je napravio i usavršio, može napraviti i do 1.000 komada udica za dva i pol do tri sata rada. No, tada slijedi završna obrada i pakiranje. Udice i ostali proizvodi iz Bjelovara najviše se prodaju duž cijelog Jadrana, od Umaga pa sve do Dubrovnika. Slatkovodni ribolovci, somaroši i šaranši, ove čvrste i jake udice mogu nabaviti u trgovinama ribičkog pribora, a dosta udica „ode“ i van granica Hrvatske. Udicama iz Bjelovara love sportski ribolovci u Italiji, Sloveniji i Češkoj.

– Kvalitetna udica mora biti čvrsta, jaka, oštra i elastična. Ne smije puknuti, već se mora razvinuti, kaže Bertić.
Bertić redovito odlazi na Dravu na soma. Kad čovjek ima volje, može sve, kaže.

Zahvaljujući 67-godišnjem Željku Bertiću, Bjelovar se može pohvaliti da je jedini grad u Hrvatskoj, ali i jedan od rijetkih u svijetu, u kojem se proizvode udice za sportski ribolov. Udice danas u svijetu (na veliko, industrijski u milijunskoj „nakladi“) proizvodi samo desetak svjetskih kompanija smještenih u Japanu, Kini, SAD-u, te u Europi, od kojih je najpoznatiji norveški Mustad.