Kako stvari u ovom trenutku stoje, Bjelovar bi zauvijek mogao ostati bez dijela svoje ionako prilično kratke povijesti. Željko Pleskalt, ravnatelj Državnog arhiva u Bjelovaru, tvrdi kako je situacija s pohranjivanje građa alarmantna jer u arhivu za to više nema mjesta.

– Arhiv koji je tijekom 2005. godine otvoren u Kačićevom prolazu pored Gradskog muzeja danas je gotovo popunjen. Preuzimamo samo građu koja je izuzetno bitna i značajna, a radi se o najviše metar ili dva građe. Toliko mjesta još možemo pronaći. No, to su neozbiljne količine koje primamo tek toliko da bi se uspio sačuvao barem neki dokument – kaže Pleskal. Posljednja građa koju su nekako uspjeli ”ugurali” na police uglavnom je stigla s bjelovarskih sudova.

Primaju samo najbitnije

– Od Županijskog suda u Bjelovaru nedavno smo preuzeli spise nekadašnjeg Vojnog suda, dok smo s općinskih sudova u Bjelovar, Daruvaru i Čazmi preuzeli parnične spise i isprave zemljišno knjižnih odjela iz perioda od ’72 do ’90. godine. Radi se o značajnim spisima koji se tiču imovinsko–pravnih odnosa na tim područjima. Zato nismo smjeli dozvoliti da budu nepovratno izgubljeni. Prema zakonu, Državni arhiv u Bjelovaru dužan je građu preuzimati od svih institucija koje se bave javnim poslovima. Radi se o državnoj upravi, lokalnoj samoupravi, pravosuđu, javnim ustanovama, zdravstvu, mirovinskom, školstvu, gospodarstvu te dijelu gospodarstva u koji spadaju značajnije firme koje pomažu razvitku ovog područja. Svi oni imaju svoju povijesnu građu koja im smeta, a nemaju je kuda smjestiti. Koliko je situacija alarmantna možda najbolje ukazuje primjer zgrade u kojoj su smješteni bjelovarski sudovi i državna odvjetništva. Zgrada je doslovce pretrpana spisima koji se drže po uredima, hodnicima, stepenicama, u podrumu… Tko zna gdje će ti spisi na kraju završiti – pita se Pleskalt.

Reorganizacija kao prijetnja

Premda je situacija i ovako zabrinjavajuća kada je riječ o arhiviranju vrijedne građe, kaže kako će postati još gora u slučaju da se provede reorganizacija državne uprave.

-Kada bi došlo do velike reorganizacije uprave koja se najavljuje cijelo duže vrijeme, došlo bi do velikih problema. U tom slučaju ne bi imao tko preuzeti građu ukinutih samoupravnih tijela, a tu mislim na županije, gradove i općine. Tada će se svi htjeti riješiti suvišne građe. To se već dogodilo 60–ih godina prošlog stoljeća kada je reorganizacijom ukinuto mnoštvo malih općina. Brdo vrijedne građe nije se imalo gdje arhivirati i jednostavno je bilo bačeno. Iako je lokalna samouprava dužna osigurati adekvatan prostor za građu, za njih je to prevelik zalogaj. Bez suradnje nadležnog ministarstva koje bi pomoglo u financiranju takvog objekta to nije moguće. U ovom trenutku bi nam hitno trebalo spremište kapaciteta nekih 10 tisuća četvornih metara građe. Time bi zadovoljili zadovolji potrebe bar dvije do tri generacije arhivista – kaže Pleskalt.