Premda je neplaćanje alimentacije kazneno djelo, nakon bračnih brodoloma izbjegava ju 73,6 posto roditelja, a zbog toga je 70 tisuća djece lišeno ove novčane naknade. Skandalozne i nevjerojatne brojke ugledale su svjetlo dana u statistikama Ministarstva socijalne politike 2015. a odnose se na stanje iz prethodne godine. Također se navodi kako u najvećoj mjeri alimentaciju ne plaćaju očevi, koji se u sudskim postupcima obično brane siromaštvom, prikrivanjem stanja vlastite imovine i drugim smicalicama, kako bi izbjegli roditeljsku i zakonsku obvezu.
Kako to izgleda u praksi, potvrđuje iskustvo Bjelovarčanke Ivane, samohrane majke dvoje djece. Od supruga se razvela prije 19 godina, kada je starije dijete imalo tri godine, a mlađe svega šest mjeseci.

-Bivši suprug je tada imao dobar posao i sigurnu plaću te mu je odmjerena alimentacija od oko 1.500 kuna, što mu se redovito „skidalo“ s računa. No to nije dugo trajalo jer je ubrzo dobio otkaz. Nakon izostanka nekoliko alimentacija, započela sam pravosudnu bitku koja je trajala preko 13 godina. Premda je otac moje djece pronašao novi posao, to je dugo skrivao, a poziciju mu je olakšavala i činjenica što je bio prijavljen na minimalnu plaću, dok mu je ostatak poslodavac isplaćivao na ruke – priča Ivana.

Tužba za tužbom

Stoga i ne čudi što je na sudu dokazivao kako mu je plaća svega 2.000 kuna, premda je, tvrdi naša sugovornica, realno zarađivao višestruko deblji iznos. No, sud mu je odredio plaćanje alimentacije od 300 kuna po djetetu.

– Bila sam prinuđena pristati i na takav sramotni iznos, no ubrzo je i to izbjegavao redovito plaćati te se zbog toga svako malo morao pokretati ovršni postupak i prisilna naplata. Nakon desetak godina odlučila sam uložiti žalbu pa je alimentacija povećana na 800 kuna po djetetu. No, smatrala sam kako je i to malo jer djeca su u međuvremenu već narasla i krenula na studij i u srednju školu. Od suprugova poslodavca sam zatražila dokumentaciju o njegovim stvarnim primanjima, na temelju koje je sud povećao iznos na tisuću kuna po djetetu – kaže naša sugovornica, dodajući kako je njezin primjer, u većoj mjeri pravilo, a nikako iznimka.

 Parnični postupci

Potvrđuju to i najsvježije brojke koje smo potražili na bjelovarskom Općinskom sudu i Centru za socijalnu skrb. Već ove godine, doznajemo od glasnogovornice suda Gordane Malvić, na ovome je sudu zaprimljeno 17 novih predmeta za uzdržavanje djeteta, dok ih je 24 riješeno u 2015. godini.
Kristina Novalić, ravnateljica Centra, podsjeća kako su u skladu s Obiteljskim zakonom oba roditelja dužna obavještavati da će podnijeti kaznenu prijavu protiv onoga koji ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave u roku od 15 dana od dana saznanja da se obveza ne ispunjava redovito i u cijelosti.

-Zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. Kaznenog zakona, tijekom 2016. godine ovaj Centar je podnio 23 kaznene prijave Općinskom državnom odvjetništvu. Ukoliko roditelj kojem je određena obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta ne ispunjava svoju obvezu, drugi roditelj može pokrenuti postupak naplate (ovrhe) izravno u FINA-i, no o tomu nas nije dužan obavijestiti. Inače, čl. 172 KZ-a kaže da će se onaj tko ne uzdržava dijete, a dužan je to činiti, kazniti zatvorom do tri godine. Iznimka je, ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje – pojašnjava ravnateljica Novalić.

Slovo zakona

–Dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje, ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava, u cijelosti ili djelomično, svoju obvezu dulje od tri mjeseca, neprekidno od dana pokretanja ovršnoga postupka radi ostvarivanja uzdržavanja.
–Neispunjavanje obveze uzdržavanja je kazneno djelo.
–U slučaju nepodmirivanja alimentacije u zakonskom roku, djetetu će se osigurati privremeno uzdržavanje, a državno odvjetništvo u tom slučaju od obveznika ima pravo tražiti naknadu troškova uzdržavanja.
– Roditelj kojemu je sudskom odlukom određeno da dijete živi s njim, dužan je obavijestiti Centar ako obveznik plaćanja uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu redovito i u cijelosti.