Iako je nekada njegovo stado brojilo više od 60 ovaca, Franjo Nenadović iz Zrinske, mjestašca na području općine Veliki Grđevac, danas ovce drži tek kako bi otjerao zmije i guštere koji na njegovo imanje dolaze iz brojnih obližnjih napuštenih kuća. Stoga danas ima tek šest ovaca i tri janjca, no baš kao i nekada, kada je imao i desetak puta više grla, svakodnevno dva puta svoju stoku vodi u ispašu.

Poslušne ovce

-Nekada je to bio biznis od kojeg se odlično živjelo. Nisam imao janjadi koliko se tražilo. Cijena je bila odlična. Najviše su kupovali Dalmatinci koji su oduvijek bili poznati po tome što vole pojesti dobru janjetinu. Osim mesa, sjajno je išlo i mlijeko koje je također imalo izvanredno cijenu. Ma to vam je nekada bila milina. Valjda su svi htjeli pokazati da se u Hrvatskoj dobro živi. Naravno, zahtijevalo je to i puno rada, no išlo je to – prisjeća se Nanadović pojašnjavajući kako mi je nekada, kao i danas kada je na leđima sakupio 78 godina, glavni posao bio čuvanje stoke na ispaši.

-Zaista je lijepo biti pastir. Nekada sam, uz ovce, imao i krave pa sam sve njih vodio u ispašu dvaput dnevno po dva do tri sata. Kada bismo krenuli u livade, prvo bih išao ja pa krave, a zatim ovce za njima. Uvijek se sve išle za mnom, a susjedi su mi čak i bili zavidni. Onda bih je susjeda Đuru pitao može li on tako, a on bi mi odgovorio da je probao, ali da su mu sve ovce pobjegle u kukuruze – kroz smijeh će naš sugovornik otkrivajući kako za poslušnost njegove stoke nije bila zaslužna neka čarolija, već jednostavan trik.

 Nikud bez Biblije

-Uvijek sam sa sobom nosio sol koju i krave i ovce vole. U tome se krije sva mudrost. One bi me zbog te soli pratile, a ja bih uživao u čitanju. Najviše sam čitao Bibliju koju sam naslijedio od svoje bake. To mi je skoro pa bio posao. Naime, završio sam tek četiri razreda osnovne škole što zapravo i nije škola, no sve što trebam znati sam saznao u Bibliji jer čovjek iz nje puno toga može naučiti. Stoga bih je ja čitao uvijek ponovno kada bih nešto malo prizaboravio. Tako sam Novi zavjet pročitao puno puta, a osim toga uvijek sam volio i povijesne knjige koje sam često birao. Nekada bi se krave i ovce već bile napasle, a ja bih još čitao. U tom sam slučaju doma nastavio dok nisam pročitao sve što me je zanimalo – pojašnjava nam naš sugovornik napominjući da ipak nisu svi dani bili za čitanje.

-Čitanje je sjajno, no kada pošteno zahladi nema knjige. Tada gledate samo da se što bolje odjenete i da što prije završite i idete kući jer najgore je biti vani kada je hladno. Nije baš zgodno ni kada je prevruće, no kada sunce zapeče uvije se možete skloniti negdje u hlad, a od prave zime spasa nema. Naravno, bilo je i dana kada mi se nije dalo ići raditi, no u Bibilji se kaže da nitko nikome ne smije biti na teret jer je to grijeh. Time smo se ja i moja supruga vodili čitav život. Danas nje više nema pa sam najsretniji kada me posjete moja djeca i unučad, a u međuvremenu dane kratim na livadi s mojim ovčicama i uz Bibliju – zaključuje naš sugovornik

I. Ševerdija