Bjelovarski azil Šapa trenutno je dom za čak 58 pasa. Ako znamo da je gornja granica koju ovaj azil može primiti 60 pasa, jasno je kako su njihovi kapaciteti gotovo posve popunjeni.

 Blizu limita

-Limit smo gotovo dostigli, no napušteni psi ne prestaju stizati, a pozivi građana ne prestaju. Svaki dan telefon zvoni, i to ne ne jednom već barem pet puta, a ja jednostavno više nemam kuda smjestiti nove pse. Ostala su tek dva mjesta, a njih čuvam isključivo za hitne slučajeve. Nažalost, više si ne možemo priuštiti da primamo pse. Evo, u zadnja tri dana došlo je čak šest štenaca, a upravo su oni prioritet jer ne mogu ostati sami na ulici. Za odrasle pse molimo ljude da se pobrinu za njih. No iako je priljev izuzetno velik, samo udomljavanje je vrlo slabo. Koji je uzrok tome zaista ne znam, no izgleda je je riječ o više čimbenika, a svi zajedno su rezultirali nikad slabijim udomljavanjem – otkriva Marija Horvat iz Šape. Kako pojašnjava, u posljednje vrijeme ponovno je u trendu kupnja pasa pa naša sugovornica ističe kako je postalo važno samo kolika je njegova cijena.

-Onda vam se događa da ljudi nemaju pojma što kupuju, a kada shvate kakvog su psa kupili i da to nije za njih jednostavno ih ostavljaju na ulici. Također, u ove ljetne mjesece vrlo je jasno vidljivo napuštanje pasa zbog godišnjih odmora, no u posljednje vrijeme još je izraženije napuštanje pasa zbog iseljavanja. Ljudi odlaze iz zemlje, a psi ostaju sami i napušteni. Naravno, vjerojatno iz istih tih razloga nema ni značajnih udomljavanja – kaže naša sugovornica dodajući kako su samo tijekom ovog mjeseca u azilu prihvatili deset pasa, dok su građani u istom periodu udomili njih tek tri.

-Da bismo mi mogli prihvatiti deset pasa, ljudi prije toga moraju udomiti naših deset pasa. Tako bi stvari trebale funkcionirati, no stvarnost je posve drugačija pa dio priče s udomljavanjem izostaje. No kada se i odluče na taj korak, uglavnom žele štence, a mi im trenutno čak i možemo ponuditi nekoliko vrlo malenih pasa. Kada je riječ o samom profilu udomitelja, teško je generalizirati jer udomljuju i ljudi iz grada i sa sela i mladi i obitelji. No, s obzirom na velik broj napuštenih pasa, posebice u okolici grada, to je još uvijek premaleni broj udomljavanja – nezadovoljna je naša sugovornica koju smo upitali i treba li azilu ikakva pomoć, no njezin odgovor je prilično jasan.

Udomite pse

-Ljudi bi najviše pomogli kada ne bi ostavljali svoje pse i kada bi zadržali pse koje su pronaši na ulici ili kada bi došli u azil i udomili jednog od naših pasa. To bi bila najveća pomoć, a ništa drugo nam ne treba jer nismo gladni. Dobijemo određena sredstva od Grada, a iako su ona namijenjena tek za dva mjeseca, imamo pasa koji su tu i sedam ili osam godina. Onda vam ispadne da novi psi zapravo hrane one stare no to je jedini način na koji možemo funkcionirati u ovim teškim vremenima – zaključuje Horvat.