I dok drugdje jedva nalaze dobrovoljce koji bi brinuli o životinjama, u Predavcu se dvije udruge otimaju za brigu oko njih čak 105.
Problem je navodno nastao kada je Bjelovarčanka Snježana Lazarević iz Udruge “Vau Vau Amigo” doznala da su psi iz predavačkog skloništa od nedavno u vlasništvu druge, novoosnovane Udruge pod nazivom “Vau Vau” na istoj adresi. Zastupnica “Vau Vau” Anabela Ivorek pak očajna je zbog inspekcijskih nadzora koje je, kaže, pokrenula upravo Lazarević, i boji se da nesretne životinje ne završe u kakvom šinteraju, gdje im niti izbliza neće biti udobno kao što im je u Predavcu.

Prijave inspkeciji

-Zahvaljujući toj prijavi, dobili smo zabranu uzimanja pasa dok službeno ne postanemo sklonište. Neki od uvjeta su da svaki boks ima grijanu prostoriju u kojoj ne smije biti temperatura niža od +5, moramo podići visoku ogradu, na 20 pasa mora doći jedan radnik osposobljen za rad sa psima. Bolje da ne nabrajam dalje jer je obezvrijeđeno sve ono što smo mi volonteri radili sve ove godine. Išli smo srcem, a ne razumom i sada nam se ovako vraća. Ovisimo o donacijama da bismo ih uopće prehranili i da imaju veterinarsku skrbu – kaže Ivorek, dodajući kako očekuje i poziv na sud te kako strahuje od visokih novčanih kazni, s obzirom da ne ispunjavaju uvjete za sklonište. Za sve krivi Snježanu Lazarević s kojom, dodaje, već neko vrijeme nemaju nikakvog posla, a tvrdi da joj je prilazak azilu zabranio i vlasnik kuće i okućnice na čijem se prostoru i nalaze psi.

– Prijavila nas je veterinarskoj inspekciji i navela da su psi zanemareni, u izmetu, da nemamo registriranu udrugu i još neke stvari. Dotična navodi i da je spasila život kujici Đini kada ju je uzela, da je Đina morala na operaciju šape i druge laži. Uz prijavu je i izjava veterinarke u kojoj jasno piše da je Đini šapa očišćena, namazana mašću i zamotana. Nikakva operacija nije napravljena niti je Đini bio ugrožen život. Sve se odigralo nakon što je Lazarević poslala poruku da će uzeti Đinu k sebi, što smo i dozvolili jer smo smatrali da je Đinina sreća najvažnija. Nakon nekoliko dana saznali da nije u njezinom toplom stanu već u boksu kod nama nepoznatog čovjeka. Zbog toga smo kuju vratili u Predavac – priča Ivorek.
Prozvana Snježana Lazarević tvrdi pak da ona ima pravo na 105 pasa i njihovu skrb u Predavcu, odnosno njezina Udruga “Vau-Vau Amigo”, koju je osnovala prije sedam godina.

 Svađa oko novca

– Bilo je teško, na sve strane smo molili za svaki gram hrane, veterinarske troškove i građevni materijal za boksove. Početne četiri godine imali smo stalnog donatora, tvrtku iz Varaždina, tako da smo uspjeli, uz druge primljene donacije, osigurati štićenicima azila sve potrebe. Sve ove godine donacijama nas je pomagala i Bjelovarsko-bilogorska županija. Tijekom četvrte godine pojavila se gđa Ivorek koja se angažirala na Facebooku. No, malo po malo je svoj rad na Facebooku pretvorila u svoju promociju i samohvalu. Mene nije baš nikada spominjala kao predsjednicu Udruge. U međuvremenu smo dobili njemačkog sponzora, koji je pomagao financijski, tako da smo osigurali izgradnju boksova i podmirenje ostalih troškova azila – priča pak Lazarević, tvrdeći da su ju iz suparničke Udruge ucjenjivali ne bi li im prepustila pse i “Vau-Vau Amigo”.

– Ucijenili su me kako će njemački donator platiti sve veterinarske troškove uz uvjet ako im ja prepustim Udrugu. Dug kod ugovorenog veterinara bio je oko 18 tisuća kuna i sve te troškove napravila je Ivorek. Objavila je da je ona meni platila taj račun, a račun je platio njemački donator za liječenje pasa. Kako nisam pristala na njihove ucjene, oni su osnovali svoju Udrugu na istoj adresi te si nezakonito “prisvojili” 105 pasa – kaže Lazarević. Obje priznaju da su kontaktirale njemačkog donatora i objašnjavale svaka svoju verziju priče, a odlučno i jedna i druga odbacuju sumnje da je sukod nastao upravo zbog velikog iznosa donatorskog novca. Ivorek uvjerava da jedva spajaju kraj s krajem i da im kronično nedostaje i volontera, a Lazarević pak optužuje Ivorek da je bez njezinog znanja koristila dobivene donacije. Prema svemu sudeći konačnu riječ u ovom slučaju mogle bi imati i neke druge institucije, osim veterinarskih.  (sk)