S popriličnom medijskom pompom 2005. godine popraćeni su prvi koraci za zaštitu sira kvargla, za koju je dogovorena suradnja sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom. Prema tadašnjim procjenama, u cijeli projekt brendiranja ovog izvornog proizvoda s područja Bjelovarsko-bilogorske županije trebalo je uložiti oko 300.000 kuna, ali daljnja dinamika u očekivanju promaknuća ipak je počela pokazivati prve znakove posustajanja, tako da je tek punih 12 godina kasnije opsežan posao pri kraju. Potvrđuje to i gradska pročelnica za gospodarstvo Sonja Novak koja je uz predsjednicu Udruge „Bjelovarski kvargl“ Đurđicu Juranić od samih početaka bila uključena u ovaj projekt.

Sporo, ali dostižno

– Očekujemo da će cjelokupni posao brendiranja kvargla biti okončan tijekom proljeća ove godine što, bez obzira na višegodišnje iščekivanje, ipak znači kako smo konačno uspjeli. Zašto je trebalo toliko vremena? Iz jednostavnog razloga što su se u međuvremenu pisale stručne studije o razlici između našeg „kvargla“, podravske „prgice“ i međimurskog „turoša“, koje su dokazale kako je riječ o istim sirevima koji su po sastavu i načinu priprave ipak različiti. Unatoč ovim dobrim vijestima, ipak ostaje žal što u Bjelovaru nismo uspjeli ustrojiti referentni centar za pregled sireva iz cijele Hrvatske, ali i ni ova mogućnost još uvijek nije potpuno isključena – kaže S. Novak.
Istodobno, poznata proizvođačica sira Đurđica Juranić potvrđuje kako je nakon neuspješnog posla s Agronomskim fakultetom, prošle godine započeta suradnja s jednim varaždinskim stručnjakom koji je do sada već radio na brendiranju nekih drugih proizvoda, poput varaždinskog zelja i ličkog krumpira, što se pokazalo dobrim potezom. Trebalo je pripremiti poprilično opširnu papirologiju u kojoj je navedeno mnoštvo činjenica koje bi tom proizvodu priskrbile traženi status, a kako se ovaj sir proizvodi na području cijele županije, najvjerojatnije će ostati samo naziv kvargl, bez posebnog naglašavanja nekog od mjesta. Međutim, po čemu je naš sir različit od ostalih sličnih proizvoda?

U istom različito

-Posebnost je u tome što je riječ o dimljenom siru koji se mijesi sa solju i crvenom paprikom, uz eventalno dodavanje češnjaka, prepoznatljiv je po stožastom obliku, dok unutarnja struktura mora imati vidljive grudice sira. Stoga smo uz pomoć Ministarstva poljoprivrede i Grada prvi pokrenuli inicijativu za njegovu zaštitu i, premda s nekoliko godina zakašnjenja, ipak došli do cilja –kaže Đ. Juranić.
No, time još uvijek nije okončan posao u nastojanjma da pojedini mliječni proizvodi našeg područja dodatno priskrbe prepoznatljivost. Tako se već razmišlja o zaštiti kuhanog sira poznatijeg pod nazivom „graničar“ koji ima stoljetnu tradiciju proizvodnje i jedan je od najpoznatijih u ovoj kategoriji.